Vukom protiv Tehnologije

Zvonimir Radić

VUKOM PROTIV TEHNOLOGIJE

(Proširena verzija članka koji je pod istim nazivom objavljen u časopisu Jezik, god.61., br. 1.-2., str.9-14, Zagreb, travanj 2014.)

Uvod

Raspravljajući o tehnologiji – koja nam svojim brzim razvojem tehnokružja „mijenja život“ iz dana u dan tako da već čeznemo za divljom prirodom i društvom naših bližnjih – iznimno je važno dobro razumjeti pojam koji se pod tim nazivom krije da bi se razumjela nezamjenjiva uloga jezikoslovlja u hrvatskom tehnološkom razvoju. U raspravi o bioetici u tehnologiji  postojala je jednaka potreba, pa se iz te rasprave može preuzeti citat koji slijedi. „Nacionalno gospodarstvo, zasnovano na trgovini i obrtu, dugo je kroz povijest bio jedan od podsustava društvenoga sustava države, kojime se stjecalo nacionalno bogatstvo (the wealth of nation). Razvojem tehnologije novostvoreno nacionalno tehnokružje postalo je prevladavajuća osnova nacionalne gospodarske djelatnosti. Nastala su ili su otkrivena nova blaga (resources) kao što su nadareni i obrazovani ljudi za razvoj tehnologije, društveni motivacijski potencijali za izgradnju tehnokružja, zalihe raznih mineralnih sirovina i brojna druga, koja nisu bila u uporabi, a koja je novo nacionalno tehnokružje umjelo uporabiti. Time su ta blaga postajala nacionalnim bogatstvom. Nacionalna tehnologija naziv je koji je potrebno pridijeliti tom pojmu pretvorbe nacionalnoga blaga u nacionalno bogatstvo. To se događa stvaranjem, održavanjem i razvojem nacionalnih tehnokružnih sustava . Za razliku od naziva tehnika, kojemu se beziznimno i jednoznačno može pridijeliti epitet univerzalna, nazivu tehnologija potrebno je beziznimno dodavati epitet nacionalna, jer gotovo sva svjetska blaga – od nadarenih i obrazovanih ljudi, do zaliha mineralnih sirovina i svakog drugog blaga – imaju nacionalnu pripadnost i nacionalne države o njima skrbe.“ Tehnologija – kao znanost o tehnokružju iz koje to tehnokružje i nastaje – zaslužuje u jezikoslovlju posebnu pozornost, jer se u tehnologiji svakodnevno stvara obilje novih pojmova koje ljudi u svom svakodnevnom životu prihvaćaju zato što u tom tehnokružju žive. Svaki od tih pojmova zahtijeva  jednoznačni naziv. No, bitna značajka tih naziva nije samo njihova jednoznačnost, nego i bogatstvo njihove lako utvrdive tehnološke kontekstualnosti. Posljednje znači da umnim čitanjem tehnološkoga naziva nastaju u svijesti čitatelja brojne asocijacije koje pobuđuju tehnološke stvaralačke procese. U današnjem tehnološkom razvoju stvaralačka rješenja nastaju iz zapisanih spoznaja, iz znanja koja se prikupljaju u procesima pisanja i čitanja, s obilnom uporabom simbola i slikovnih prikaza. Takva rješenja ne nastaju iz usmenih predaja, u procesima govorenja i slušanja. Samo se u posebnim, strogo utvrđenim uvjetima potiču tehnološki stvaralački procesi govorom i slušanjem u skupinama jednako obrazovanih i dobro obaviještenih profesionalaca – metodom „razbuktavanja mozgova“ (engl. brain storming). To je tehnološka metoda grupnog stvaralaštva, koja daje rezultate samo ako su svi odgovarajući lingvistički problemi u jeziku kojim se u primjeni metode govori dobro riješeni. Zato ona  nije predmet ove kratke rasprave o jezikoslovnim problemima hrvatskoga jezika, koji po tehnološkim potrebama zahtijevaju bolja rješenja. Koliko su važni procesi pisanja i čitanja u tehnološkom razvoju najbolje se zapaža ako se usporede pojedine ljudske zajednice različite jezične povijesti. U tehnološkom razvoju najviše zaostaju one zajednice koje su se zaustavile na procesima govorenja i slušanja, zanemarujući procese pisanja i čitanja. To je, na primjer, ljudska zajednica Aboridžina u Australiji. Oni su govornu i likovnu kulturu toliko razvili da se na toj aboridžinskoj osnovi danas izgrađuje australski nacionalni identitet. No, zbog zanemarivanja pisanja i čitanja, u tehnologiji su sasvim zaostali, a priključak im je otvorio tek engleski pisani jezik. Ako se današnji stvaralački procesi u tehnologiji potiču pretežito procesima pisanja i čitanja, a tek u posebnim okolnostima procesima govorenja i slušanja, tada je prijeko potrebno u svakom pojedinom jeziku uspostaviti prikladan odnos između pisanja i izgovaranja tehnoloških naziva. Pogrješnim se pisanjem može bitno otežati tehnološko stvaralaštvo u svakom od tih jezika. To je posebno važno u hrvatskom jeziku, koji još uvijek luta bespućima tehnološki neopravdanoga načela koje su nametnuli sljedbenici srpskoga jezikoslovca Vuka Stefanovića Karadžića, a koje glasi: „Piši kako govoriš!“ Po tehnološkim kriterijima tako smo duboko zalutali u primjeni tog načela da nam je ortoepsko pravilo jednačenja po zvučnosti ušlo u pravopisnu normu i promijenilo pravilno pisanje tehnoloških naziva jednačba i svjedočba u izobličeno pisanje tih naziva jednadžba i svjedodžba.

 

 

Zanemareni stvaralački procesi u tehnologiji

Veliki francuski jezikoslovac Gustave Guillaume, razlučujući pojam govora od pojma jezika, napisao je: „I dok diskontinuirani govor ograničava svoju prisutnost na trenutnost, dužim ili kraćim nepravilnim intervalima koje u prostiranju vremena označava pojava govorenja (parole) (vanjskog i tjelesnog ili nutarnjeg i netjelesnog), jezik naprotiv stalno boravi u misaonom čovjeku komu on pruža – bez uvjeta trenutnosti i bez mogućnosti da ovaj opozove njegovu prisutnost, budući da mu ta mogućnost izmiče – sredstva da izrazi, ako smatra prikladnim, ono što je trenutno pojmio.“ Guillaume je time u jezikoslovlje uveo treći tip jezičnih komunikacijskih procesa uz  dva već dobro znana:.uz prvi tip procesa govorenja sa slušanjem i drugi tip procesa pisanja s čitanjem. Taj treći tip komunikacijski je proces između svjesnoga promišljanja i podsvjesnoga stvaralaštva. U tehnologiji sve što „u misaonu čovjeku“ prelazi iz podsvijesti u svijest događa se u jeziku, u onom jeziku koji tom misaonom čovjeku „pruža…sredstva da izrazi, ako smatra prikladnim, ono što je trenutno pojmio.“ Ako ta sredstva za treći tip komunikacijskih procesa u tehnologiji ne pruža govor (osim u iznimnim okolnostima), zaključak je nedvosmislen: u tehnologiji jezik nastaje na nekoj drugoj osnovi, različitoj od govorne: jezik nije ni govor zabilježen nekim novim  simbolima, niti je to pisanje postojećim simbolima „onako kako se govori“. Prije nastavka rasprave o značajkama jezika za ljude koji žive u suvremenim tehnokružjima - uz uvažavanje Guillaumeove  distinkcije između govora i jezika - potrebno je razmotriti opravdanost te rasprave u jezikoslovlju glede utjecaja tehnološkoga razvoja na razvoj suvremenog književnog (standardnog) hrvatskog jezika. To je potrebno poglavito zato što vukovsko načelo ne znači samo primjenu ortoepskih pravila u pravopisu, nego i prihvaćanje naziva nekog novog pojma tek nakon dokazane govorno-medijske uporabe njegova naziva. U hrvatski jezik ulazi samo ono što je dovoljno puta izgovoreno i to tako kako je izgovoreno. Kada tehnološki razvoj u svijetu, kojime se mijenja radna i životna okolina svakog čovjeka, ne bi snažno utjecao na hrvatski standardni jezik, tada bi hrvatsko jezikoslovlje moglo za tehnološke nazive prihvatiti iste kriterije kao i za ostale, ne-tehnološke nazive.Utjecaj je, međutim, toliko snažan da engleski nazivi ulaze u hrvatski jezik nezaustavljivo i bez kriterija po kojima se jezik razvija po Guillaumovim načelima. To miješanje hrvatskih i engleskih tehnoloških naziva bitno otežava procese hrvatskoga tehnološkog stvaralaštva. U tehnološkim stvaralačkim procesima i u procesima primjene rezultata tuđih tehnoloških stvaralačkih procesa nastaju u Hrvatskoj novi pojmovi čiji nazivi moraju istodobno zadovoljiti hrvatske jezikoslovne i hrvatske tehnološke kriterije. Što znači zadovoljiti hrvatske jezikoslovne kriterije prilikom tvorbe novoga naziva detaljno je raspravio Stjepan Babić u svom opsežnom djelu „Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku“ . Zadovoljavanje hrvatskih tehnoloških kriterija zahtijeva, pak, posebno tumačenje, počinjući s odgovorom na pitanje zašto postoje posebni hrvatski tehnološki kriteriji, ako je tehnika univerzalna – kao što svatko zna iz osobnog iskustva koristeći se finskim mobitelom, američkim kompjutorom ili japanskim automobilom. Tehnologija kao znanost o tehnokružju – iz koje gospodarskom djelatnošću to tehnokružje i nastaje – otkriva da svako tehnokružje ima snažna nacionalna obilježja zato što o nacionalnom društvenom sustavu ovise procesi stvaranja, primjene i održavanja univerzalne tehnike u tom okružju . U segmentima političkih, kulturnih, socijalnih i drugih nacionalnih društvenih odnosa stvaraju se prijeko potrebne prilagodbe za nova tehnokružja. Pri tome su vrlo utjecajni motivacijski potencijali generirani društvenim odnosima za sve tehnološke aktivnosti: od stvaranja vlastitih tehnoloških rješenja, preko primjene vlastitih i tuđih tehnoloških rješenja do održavanja novonastaloga tehnokružja.  Motivacijski potencijali za timsko tehnološko stvaralaštvo i timsku međunarodnu tehnološku suradnju zauzimaju u tim odnosima istaknuta mjesta. No, nacionalni društveni ustroj ostvaruje i druge dalekosežne utjecaje na nacionalno tehnokružje. To čini političkim rješenjima posebno u područjima gospodarstva i kulture, ali i promišljenim ili nedovoljno promišljenim strukovnim rješenjima u pojedinim društvenim djelatnostima. Važna skupina tih političkih i strukovnih utjecaja odvija se u djelatnosti nacionalnoga jezikoslovlja. Problemi s tehnologijom u hrvatskom jezikoslovlju nastaju nametanjem tehnološki neprikladnih političkih rješenja, ali i nedovoljno promišljenim jezikoslovnim rješenjima koja se čine odumirućim kompromisima, premda to ne mogu biti. Neprikladna politička rješenja koja vode nasilnom izjednačavanju dvaju različitih jezika: hrvatskoga i srpskoga, nisu prihvatljiva, te nisu predmet daljnjeg razmatranja. Nedovoljno promišljena jezikoslovna rješenja mnogo su opasnija, jer nastaju zbog nerazumijevanja tehnokružja i društvenih odnosa prema njemu. Jedan od primjera – dovoljno važnih da je doveo do ove rasprave – jest pokušaj proglašavanja istoznačnicama dvaju tehnoloških naziva kojima se nazivaju dva različita tehnološka pojma ,   . To su nazivi učinkovit i djelotvoran, od kojih prvi označava pojam uspješne činidbe, a drugi pojam uspješne tvorbe, i od kojih je prvi prijevod engleskog naziva efficient, a drugi prijevod engleskog naziva effective. Najveće poteškoće u promišljanju jezikoslovnih rješenja nastaju iz dva razloga: nejasnim razlučivanjem tehnologije od spoznajnih znanosti, i uključivanjem tehnoloških procesa među  društvene procese. Tehnologija se razlikuje od spoznajnih znanosti, jer se njome stvara novo tehnokružje u kojemu ljudi žive, dok spoznajne znanosti nemaju tu zadaću. To znači da spoznajne znanosti mogu imati svoje jezike znatno različite od književnoga (standardnoga) jezika, dok tehnologija to ne može. Istodobno tehnologija jest znanost s najstrožim jezičnim zahtjevima koji ne ovise o društvenom prihvaćanju tehnokružja sa svim strogim pravilima ponašanja u njemu. Iz svega što je navedeno mogu se izvesti hrvatski tehnološki kriteriji za pridjeljivanje hrvatskih naziva novim tehnološkim pojmovima koji nastaju u hrvatskom tehnokružju. Detaljna bi se rasprava o tim kriterijima opsegom mogla usporediti s citiranim djelom Stjepana Babića, ali je za ovu raspravu o ulozi jezikoslovlja u tehnološkom razvoju dovoljno izdvojiti načela po kojima oni nastaju. Prije svega, jednoznačni nazivi u tehnologiji moraju biti pridijeljeni novim pojmovima u trenutcima njihova nastajanja, i ne smiju se mijenjati. Svaka sumnja u jednoznačnost naziva, ili svaka promjena naziva bitno usporava stvaralačke tehnološke procese, remeti primjenu preuzetih tehnoloških rješenja i otežava održavanje uspostavljenoga tehnokružja. Nazivi novih pojmova u tehnologiji tvore onaj jezik Gustavea Guillaumea koji „stalno boravi u misaonom čovjeku komu on pruža … sredstva da izrazi, ako smatra prikladnim, ono što je trenutno pojmio“. Sinkronizam u stvaranju ili preuzimanju novoga pojma u tehnologiji i pridjeljivanja naziva tom pojmu toliko je važan da implicira stvaralačku ulogu jezikoslovca u samom činu stvaranja ili preuzimanja pojma. Nakon što je naziv na taj način nastao, može biti promijenjen samo usmjerenom jezikoslovnom ili tehnološkom raspravom, a ni u kom slučaju pretežitom upotrebom nekritično izmijenjenog naziva u govoru i pismu koje nastaje po vukovskim načelima.

Kontekstni sadržaji tehnoloških naziva

Poželjno je da tehnološki nazivi za nove pojmove budu bogati kontekstnim sadržajima da bi, kako je već napomenuto, misaonim čitanjem pobudili u svijesti čitatelja asocijacije kojima se nastavlja stvaralački proces u kojemu je novi pojam nastao, ili začinje neko novo poželjno tehnološko stvaralaštvo. To znači da je stvaralački proces nastajanja tehnološkog naziva jednako važan i tehnološki uvjetovan kao i stvaralački proces nastajanja samog pojma kojemu se naziv pridjeljuje. Izbor pisanog naziva za novi pojam tehnološki je uvjetovan najpoželjnijim asocijacijskim poljem u kojemu naziv, misaonim čitanjem, pobuđuje asocijacije. Taj izbor ovisi o odluci kojim se smjerom nastavak stvaralačkog procesa usmjerava. Tako je, na primjer, novi tehnološki pojam – koji je nastao u engleskim tehnološkim rješenjima i u engleskom jeziku dobio naziv  computer – u hrvatsku tehnologiju uveden pridjeljivanjem naziva elektroničko računalo, koji je tehnološki pogrješan, jer je time bitno izmijenjeno i suženo asocijacijsko polje naziva. Za razliku od hrvatskog jezika, francuski je jezik nazivom ordinateur održao i, što više, poželjno proširio asocijacijsko polje engleskog naziva computer. No, u hrvatskom jeziku nije samo izbor naziva novog tehnološkog pojma važan, nego je jednako važno smanjiti na minimum izmjene i sužavanja asocijacijskih polja pojedinih naziva njihovim gramatičkim promjenama. Tako se, na primjer, nominativ naziva uloga i dativ istog naziva, koji glasi (uz primjenu vukovskih načela) ulozi, međusobno bitno razlikuju po svojim asocijacijskim poljima. Zato je ta neopravdana promjena slova g u z tehnološki neprihvatljiva, neovisno o tome kako će se riječ ulogi izgovarati. U hrvatskom jezikoslovlju taj se problem rješava već stoljeće i pol u sukobima vukovskoga fonološkog i hrvatskoga morfofonološkog pravopisa. Raspravljajući na temu tog sukoba u Vijeću za normu hrvatskoga standardnog jezika  Radoslav Katičić, njegov predsjednik, u zapisniku jedne sjednice Vijeća zapisao je i ovo: „Kako je u hrvatskome pravopisu od zadnjega desetljeća 19. stoljeća ne posve dosljedno, ali čvrsto primijenjeno fonološko načelo, a ono se može provoditi dosljednije od morfofonološkoga, nema baš nikakva razumna razloga danas dirati u tu tradiciju.“ Po tehnološkim kriterijima taj se zaključak ne može prihvatiti. Hrvatska tehnologija generira obilje razloga da se vukovsko fonološko načelo sasvim potisne u korist hrvatskoj tehnologiji neusporedivo korisnijega morfofonološkoga načela. To je, uostalom postalo i prijeko potrebno, jer se nacionalna tehnokružja danas danomice mijenjaju unoseći u nacionalne jezike obilje novih tehnoloških naziva, koje govornici standardnih jezika moraju svakodnevno učiti da  bi se prilagodili životu u tim tehnokružjima..

Zaključak

prikladna jezikoslovna rješenja u standardnom hrvatskom jeziku, usklađena s načelima Gustava Guillaumea o ulozi jezika u stvaralačkim procesima. Guillaume je uočio da komunikacijski proces podsvjesnog stvaralaštva i svjesnog promišljanja ne ovisi o komunikacijskom procesu govorenja sa slušanjem, nego o jeziku koji „stalno boravi u misaonu čovjeku“, a koji, u svom simboličkom obliku, danas nastaje gotovo isključivo njegovanjem komunikacijskog procesa pisanja s čitanjem. „Gotovo isključivo“ vrijedi poglavito za tehnološko stvaralaštvo. Jednoznačnost naziva novih tehnoloških pojmova koji svakodnevno nastaju, sinkronost u nastajanju novih pojmova i njihovih naziva te bogata i razvojno usmjerena asocijacijska polja novih naziva i njihovih gramatičkih oblika – bitne su značajke prikladnih jezikoslovnih rješenja koja se ne mogu ostvariti primjenom vukovskih načela. Nasilno normiranje hrvatskoga jezika na osnovama vukovskih načela vodi prema civilizacijskoj degradaciji Hrvatske. diazepam order online

Sažetak

Dr. sc. Zvonimir Radić, Zagreb Using Vuk against Technology The Croatian techno sphere in its realization, maintenance and development requires specific linguistic solutions supporting the Gustave Guillaume’s principles of the role of language in creative processes. The requirement cannot be achieved using the principles of phonological orthography, called the Vuks principles. The forceful application of the last in the Croatian linguistics is going to degrade Croatian civilization achievements.

Leave your comments

Post comment as a guest

0

People in this conversation

Load Previous Comments