KRAJ KOMUNIZMA-Preduvijet promjena

Zvonimir Radić: PREDUVJET ZA PROMJENE JEST STVARNI KRAJ KOMUNIZMA
(Razgovor)
Vi se, gospodine Radiću, već četrdesetak godina borite za hrvatsku (nacionalnu) tehnologiju. Zar je u komunizmu to bila zahvalna tema?
Nije. Komunizam se kataklizmički urušio zato što nije mogao stvoriti uvjete za tehnološki razvoj. Pojam slobode i pojam tehnologije nerazdvojno su povezani.
No, ponovnim uspostavljanjem hrvatske nezavisnosti odnosi su se promijenili – nisu li?
Ni najmanje. Tuđman je morao napraviti kompromis po kojemu je komunistima (Greguriću), na njihov zahtjev, prepustio gospodarstvo. Gregurić i njegov zet Mateša radili su ono što su imali na pameti: privatizirali su tisuće poduzeća tako da su ih prodali direktorima-komunistima za menadžerske kredite (koje su im također dali), a ovi su poduzeća uništili rasprodajom ili „investicijskim ciklusima“. O tehnološkom razvoju ništa nisu znali. Nisu se imali gdje ni obrazovati (ako je poneki to i htio), pa nam i danas – oni koji još nisu sasvim propali – nude svoje komunističke „investicijske cikluse“.

No, ponovnim uspostavljanjem hrvatske nezavisnosti odnosi su se promijenili – nisu li?

Ni najmanje. Tuđman je morao napraviti kompromis po kojemu je komunistima (Greguriću), na njihov zahtjev, prepustio gospodarstvo. Gregurić i njegov zet Mateša radili su ono što su imali na pameti: privatizirali su tisuće poduzeća tako da su ih prodali direktorima-komunistima za menadžerske kredite (koje su im također dali), a ovi su poduzeća uništili rasprodajom ili „investicijskim ciklusima“. O tehnološkom razvoju ništa nisu znali. Nisu se imali gdje ni obrazovati (ako je poneki to i htio), pa nam i danas – oni koji još nisu sasvim propali – nude svoje komunističke „investicijske cikluse“.

Što su ti „investicijski ciklusi“?

To je pitanje koje nas vodi do razgovora o drugoj kataklizmi, jednako dramatičnoj kao što je bilo samo-urušavanje komunističkog imperija. Drugu kataklizmu upravo mukotrpno preživljavamo, a zovemo je „od milja“ recesijom. To je, zapravo, raspad sustava financijsko-tehničke globalizacije. Riječ je o tome da je Zapad u borbi protiv komunizma izmislio model financijskoga gospodarstva, pogodnog prije svega za komuniste, ali i za sve one koji, kao i komunisti, o tehnološkom razvoju ništa ne znaju. Model dopušta da svaki Ostap Bender kaže: „ja znam što treba s gospodarstvom, samo mi dajte novce za investicijski ciklus“. Ako se nađe dovoljno lakovjernih da mu traženi novac dadu, on putuje u inozemstvo i dobivenim novcem kupuje sve: licenciju za proizvod, strojeve za proizvodnju, nacrte za tvornicu, znanje kako se pritišću gumbi da strojevi rade, strane stručnjake koji će održavati strojeve, i doslovce sve što mu kažu prodavatelji. Sve mu to prodavatelji i postave tamo gdje on kaže, a on – na granici rentabilnosti ili ispod nje – vrti strojeve dok netko hoće kupiti ono što ti strojevi mogu proizvesti. Zatim ulazi u novi „investicijski ciklus“ – bacajući zastarjelu licenciju i istrošene strojeve u smeće. Svi koji propovijedaju „investicijske cikluse“ žele kulturu i svaku drugu ljudsku djelatnost zatvoriti u kućice da se ne bi tkogod iz tih djelatnosti javno zapitao što to oni, zapravo, rade, i da se ne bi umiješao. A posebno da se ne bi tkogod dovinuo da „investicijskim ciklusima“ uništavaju najvrednije hrvatsko blago: ljude i domovinu, jedino hrvatsko blago koje se može trajno pretvarati u hrvatsko bogatstvo Ljude uništavaju tako što im vrijedni, nadareni i obrazovani ljudi nisu potrebni, pa ti hrvatski ljudi postaju najpoželjniji imigranti u svijetu, a domovinu uništavaju tako što je rasprodaju da bi pokrili gubitke svojih „investicijskih ciklusa“.

Zato ste zajedno s Tomislavom Nuernbergerom u program portala HRVATI-AMAC uveli model tehnološkoga gospodarstva. O čemu je riječ?

Ovo kratko pitanje zahtijeva podulji odgovor, koji se, pažljivim čitanjem , može naći i u samom programu portala. No, idemo redom. Najprije je Tomislav Nuernberger jedan od onih najpoželjnijih hrvatskih imigranata u svijetu, koji se vinuo u sam vrh svjetskog tehnološkog razvoja. Na tom je vrhu vlastitom sistemskom prosudbom shvatio što se događa i u svijetu i u Hrvatskoj. I ne samo da je to shvatio, nego je odlučio Hrvatskoj pomoći. Zatim, o modelu tehnološkoga gospodarstva može se argumentirano razgovarati samo ako se oslobodimo starih, u komunizmu i u borbi protiv komunizma nametnutih naziva za tehnologiju i za gospodarstvo. Pojam tehnološkoga gospodarstva u temeljima je Zapadne civilizacije i nije nikakva novina. Za daljnji razgovor dovoljno je najkraće reći što je tehnologija, a što gospodarstvo u toj civilizaciji. Kao što je biologija znanost o biosferi, tako je tehnologija znanost o tehnosferi. No, biologija je znanost kojom se proširuje ljudska spoznaja, pa su njezini rezultati opće dobro, a tehnologija je znanost kojom se prirodno i društveno blago (duhovno i fizičko) pretvara u bogatstvo (novac), i zato su njezini rezultati u posebnom režimu strogo čuvane tajne. Nacionalnom tehnologijom nacionalno se blago trajno pretvara u nacionalno bogatstvo – zato država štiti svoju tehnologiju. Ali nema države koja svoju tehnologiju može sama stvoriti. Stvaranje vlastite nacionalne tehnologije uvijek je rezultat tehnološke i svake druge suradnje s prijateljskim zemljama. I konačno, za dobro razumijevanje pojma gospodarstva, koje se na engleskom jeziku zove economy, potrebno je u hrvatski jezik unijeti naziv za onaj pojam koji se u engleskom jeziku naziv economics (u komunizmu sasvim potisnut), a to bi mogao biti naziv: ekonomika. Ekonomikom se rješavaju problemi kako od manjeg bogatstva načiniti veće. S ta dva naziva: tehnologija i ekonomika, možemo reći što znači naziv gospodarstvo u programu portala HRVATI-AMAC. To je po tehnološkim i ekonomičkim kriterijima korištenje raspoloživoga blaga i bogatstva radi dobrobiti čovjeka, obitelji, naroda i zajednice naroda. Za složenicu tehnološko gospodarstvo može se reći da je prijeko potrebna samo radi nametnutog modela financijskoga gospodarstva, čija je neobuzdana primjena dovela do ranije spomenute druge kataklizme nazvane recesijom. Složenica tehnološko gospodarstvo znači samo da tehnologija ne smije biti u jednom vlasništvu a gospodarski pothvat u drugom. Tko se hoće baviti gospodarstvom mora najprije u svom vlasništvu imati vlastito tehnološko rješenje, nastalo u međunarodnoj tehnološkoj suradnji, a tek onda financije. Obrnuto vodi u drugu kataklizmu, u kojoj grcamo.

Ima li u nas tehnološkoga gospodarstva barem u tragovima? Navedite nam koji primjer?

U biti, nema modernoga gospodarstva koje nije tehnološko, niti ga može biti, samo je pitanje u čijem je vlasništvu tehnologija. U nas je najbolji primjer hrvatskoga tehnološkoga gospodarstva: hrvatska brodogradnja, čije rezultate država procjenjuje po kriterijima financijskoga gospodarstva. A ti kriteriji na tehnološko gospodarstvo nisu primjenjivi, te prijeti velika opasnost da zastupnici „investicijskih ciklusa“ unište zdravo zasnovanu hrvatsku brodogradnju. Za malo gospodarstvo dobar je primjer obiteljski turizam.

Što treba mijenjati?

Sve, samo ne odjednom. Uvjet za sve promjene je: stvarni kraj komunizma. Portal HRVATI-AMAC od toga kreće i zato je tu. Idući korak je oslobađanje svih ljudskih djelatnosti iz kućica u koje su ih komunisti zaključali. Tehnološko se gospodarstvo može uspostaviti samo ako kultura i tehnologija idu ruku pod ruku i ako nositelji tih djelatnosti ostvaruju suradnje svih vrsta s prijateljskim državama u svijetu. Kulturna suradnja mora poticati tehnološku i obrnuto. Zatim je potrebno načiniti puno brzih rješenja u zakonodavstvu kojima se omogućuje stvaranje pozitivne tehnološke bilance Republike Hrvatske, po kojoj se ponajprije ocjenjuje uspješnost državne vlasti. Sve infrastrukturne djelatnosti, posebno financijske, potrebno je uskladiti s programima ostvarivanja svega što sam do sada izložio. I još puno toga…

 

Leave your comments

Post comment as a guest

0

People in this conversation

Load Previous Comments