|
Četvrtak, 13 Rujan 2007 |
 Po
svom značenju u borbi za slobodnu Hrvatsku, u novijoj se hrvatskoj
politićkoj povijesti ističe Bruno Bušić, poznat kao Bruno Ante Bušić –
književnik, povijesni istraživač, novinar i polemičar, hrvatski
rodoljub i revolucionar, nacionalni borac i mučenik. Čitavo životno
djelovanje Brune Bušića – od najmlađih dana, kad je bio pun mladenačkih
rodoljubivo-revolucionarnih ideala, pa do formirane dobi, kad je
sredinom šezdesetih godina završio fakultet i kad je u hrvatskoj
javnosti u domovini, a pogotovu izvan domovine došao do izražaja
prikazivanjem u novinskim člancima političko-društvene, gospodarske
i opće stvarnosti hrvatskoga naroda u totalitarnoj komunističkoj i
velikosrpskoj jugoslavenskoj državnoj zajednici, a i kad je nešto
kasnije svojim političko-programatskim
radom
u emigraciji i iseljeništvu postao jedan od najpoznatijih
zagovornika hrvatske nacionalne slobode revolucionarnim putom – bilo
je u programu stvaranja slobodne, demokratske i nezavisne hrvatske
države uspostavljene g. 1990./1991. Bušićeva mučenička smrt u Parizu g.
1978., u četrdesetoj godini života, posebno je ugrađena u temelje
suverene Republike Hrvatske.
Opširnije... |
|
|
Utorak, 21 Studeni 2006 |
 Prof. Božo Dugeč, po svojim ljudskim, nacionalnim, vjerskim i moralnim karakteristikama, spadao je među ljude, za koje se bez pretjerivanja može reći, da su živjeli za opće dobro svoga naroda. Svojim žrtvama i intelektualnim doprinosima u uspostavi današnje države Hrvatske, te u susretima i razgovorima s ljudima, Božo Dugeč je osmišljavao svoje ljudsko postojanje, svjedočio i potvrđivao ispunjenje svoga nacionalnog "deržanstva." U iskazivanju odanosti i ljubavi prema domovini nikada se nije bojao, ali nije ni pretjerivao, jer je svako pretjerivanje i tuđa namećanja smatrao nenormalnim i stranim. U svemu je nastojao biti normalan i dosljedan, a to je za njega značilo, savjesno, bez straha i bez očekivanja javnih priznanja i pohvala, svakodnevno ispunjavati svoje ljudske i nacionalne dužnosti. Toj svojoj vrlini Dugeč je bio vjeran u najopasnijem trenutku svoga života, u trenutku kad je pod jugoslavensko-komunističkom prijetnjom doslovno morao birati: da li živjeti u Hrvatskoj, bez Hrvatske, hrvatskog jezika i nacionalnog dostojanstva, ili živjeti s Hrvatskom u srcu, izvan Hrvatske. Bilo je to 1971. godine u doba, nacionalno nabujalog, ali nedovoljno procvalog "Hrvatskog proljeća," u vrijeme velike hrvatske euforije, ali i još veće neizvijesnosti, jer je upravo u tom vremenu, ponovo započeo otvoreni jugoslavenski lov na Hrvate koji su javno pokazali i najmanji smisao za tadašnju hrvatsku zbilju. Opširnije... |
|
|
