Kad je 2002 godine na tržištima kapitala osvanuo Euro u salonima newyorških financijskih institucija osjećala se blaga nervoza. Iza Eura nalazili su se ekonomski kapaciteti drugog najvećeg svjetskog bloka, prije osam godina jedinog sposobnog izrasti u konkurenciju ili ugroziti američki projekt apsolutne svjetske dominacije. Slabosti ugrađene u ovaj plan, temeljen na svemoći dolara koje su se do danas pretvorile u krizu još neznanih razmjera, mladome su Euru išle na ruku iako se ovaj ni po čemu nije razlikovao niti se razlikuje od dolara. Euro je projekt europskih elita kojem je bio cilj ugrabiti dio svega što dolazi uz status rezervne svjetske valute a što je SAD, nakon 1945 uz dolar s takvim statusom i uzdiglo na sadašnji položaj. Euro je postupno jačao. Već početkom 2003 Euro je pregazio dolar koji mu se do danas nije približio ni na puškomet. Od 2004 do 2007 dolar se nije spustio ispod cijene od 1,2 dolara a prosječna cijena eura u dolarima kroz posljednjih trideset mjeseci iznosi 1,4. Prije samo dvije godine od travnja do listopada vrijednost Eura pala je 19%. Brzina pada je prije dvije godine 3% mjesčno a trenutno iznosi 2% mjesečno. Odakle onda naslovi u novinama o 'potopljenom' Euru i događa li se nešto posebno na financijskim tržištima?