Zašto je Matko Marušić preporučio Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti da među svoje članove ne izabere Miroslava Radmana i Ivicu Kostovića

Dana 15. svibnja 2006., profesor Medicinskog fakulteta u Zagrebu, Matko Marušić poslao je pismo u pet hrvatskih listova - “Vjesnik”, Večernji list”, Slobodnu Dalmaciju”, Jutarnji list” i “Novi list”, te predsjedniku Hrvatske akademija znanosti i umjetnosti, akademiku Milanu Mogušu. U pismu (okvir) je iznio argumente zašto kandidati dr. Miroslav Radman i dr. Ivica Kostović ne bi trebali biti izabrani u redove Akademije. Pismo nije objavljeno, a na sjednici Akademije od 18. svibnja M. Radman nije, a I. Kostović jest izabran.

Zašto ste bili protiv izbora Miroslava Radmana?

Kao što sam rekao u pismu: zbog moralnih razloga. Radman je svoju karijeru napravio u inozemstvu i nije pošteno da onda na njezinu kraju postane akademik - u Hrvatskoj.

I to je sve? Mislite da li on inače zaslužuje izbor?

Inače je on po znanstvenom opusu deset do sto puta jači od nekih akademika izabranih 18. svibnja 2006.

Zašto ste bili protiv izbora Ivice Kostovića?

To sam također rekao u pismu. Zato što je u vrijeme Domovinskog rata istodobno obnašao četiri funkcije: potpredsjednika Vlade za humanitarna pitanja, ministra znanosti, dekana Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i direktora Hrvatskog instituta za istraživanje mozga u izgradnji. S tih je položaja u Institut usmjerio golem državni novac, ranga nekoliko stotina milijuna kuna, a zanemario je humanitarnu katastrofu koju je donio rat.

Nakon rata Hrvatska država i hrvatski narod trpe strašne posljedice propusta u područjima za koja je Kostović bio zadužen u ratu, a on ima golemo privatno bogatstvo i velebni mramorno-mjedeni Institut, u kojemu je i dalje direktor i u kojemu mu radi cijela obitelj. U Institutu radi i privatna tvrtka na uređaju NMR koje je kupilo Ministarstvo znanosti. „Njegovo“ Ministarstvo znanosti kupilo je i elektronski mikroskop pa s time njegova supruga vodi i fakultetski Centar za elektronsku mikroskopiju. A 18. svibnja 2006. Kostović je postao akademik. Zar Vam se ne ježi kosa na glavi?
Zašto i kako povezujete položaj potpredsjednika Vlade za humanitrna pitanja i hrvatske probleme vezane za Haški sud?

Po definiciji svoje funkcije i po onome što je Kostović na toj funkciji radio (a to su svaki dan svjedočile vijesti u hrvatskim medijima), potpredsjednik Vlade za humanitarna pitanja postojao je u ratu, danas te funkcije nema, zar ne? To znači da je on u Vladi bio zadužen – za sva humanitarna pitanja proistekla iz ratnih događanja: prognanike i izbjeglice, strategiju postupanja prema zločinima nad civilima i neprijateljske i naše strane, identifikaciju poginulih, potragu za nestalima, brigu o stradalnicima i invalidima, pitanja nagrada i odlikovanja, mirovina, odšteta, stanova i kuća koje su napustili Srbi, brigu za povratnike, za suradnju s međunarodnim mirotvornim i humanitarnim udrugama, itd.

Pojasnite detaljno kako je ta funkcija povezana s Haškim sudom za zločine na području bivše Jugoslavije.

Uzmimo jedan scenarij s kojim bi se suglasio Haški sud, a vjerujem i naša javnost. Poznajem slučaj Medačkog džepa. Iz Medačkog džepa pobunjeni Srbi, nevezano uz vojne akcije, topovima iz blizine mjesecima tuku Gospić i ubijaju civile i djecu. Hrvatska vojska poduzima brzu i uspješnu akciju i potiskuje ih. No neki hrvatski civili, prognanici koje su ti, sada pobijeđeni Srbi, prije toga bili istjerali iz njihovih domova, ubili im članove obitelji, silovali žene ili kćeri, dođu za vojskom i – pobiju i krive i nevine Srbe. To je nedopustivo, bez obzira na sve što je prije bilo i tko jest, a tko nije kriv. Evo kako Haški sud raspodjeljuje krivnju (optužnicu) - na generale Ademija i Norca, koji su rukovodili akcijom potiskivanja pobunjenika, a optuženi su za hrvatske ratne zločine počinjene u tijeku te akcije.

1. Sami su to učinili. Nisu, to je jasno.

2. Poticali su da drugi to učine. Nisu, ali sud sudi za počinjena djela; no za poticanje nema ni dokumenata ni svjedoka, dakle ni za poticanje nisu krivi.

3. Nisu spriječili zločine. Doista nisu, i oni moraju dokazati da nisu mogli spriječiti, odnosno da nisu bili nadležni za sprječavanje. Ili su možda mogli, ali nisu očekivali takvo što, a morali su. Tada krivnja ostaje, ali je manja, kao neoprez ili nehotična pogrješka.

4. Nisu kaznili počinitelje. Nisu, ali otvara se pitanje tko je bio dužan kazniti te Hrvate koji su ubili poražene Srbe bez suđenja. Jesu li to generali Ademi i Norac? Jesu li oni nadležni za civile? A za vojnike (ako su vojnici počinili zločine)?

To je suptilno pravno pitanje na koje ja ne želim nestručno odgovoriti. Ali čini mi se da komunikacija s državnim odvjetništvom za svaki oblik zločina, počinio ga civil ili vojnik, ne leži na vojnim zapovjednicima, nego na – osobi u Vladi zaduženoj za humanitarna pitanja. Čija je, dakle, ta toliko sporna „zapovjedna odgovornost“ kad Hrvati počine zločine nad Srbima? Je li ona na generalima-zapovjednicima, ili na političaru koji je u pitanjima zločina nadređen tim zapovjednicima? Držim da odgovor na to pitanje sadrži rješenja katarze svih hrvatskih domoljuba, da leži u srži haške pravde i da – vapi za jasnim pravnim, političkim i pravednim otkrivanjem i hrvatskoj javnosti i haškome sudu.

Jeste li iznenađeni time što mediji Vaše pismo nisu objavili?

Nisam toliko iznenađen koliko sam tužan. Kad se pet najvažnijih hrvatskih dnevnika ogluši na relevantnu informaciju uglednoga znanstvenika, to znači da stanje u medijima nije dobro. Budući da urednici koji su pročitali moje pismo nisu glupi, znali su njegovu važnost. Isključujem istodobnu korupciju na pet mjesta. Znači da ih je poplašila težina i važnost informacije. To znači da se ne osjećaju slobodnima i neovisnima, kao što vrište u manje važnim slučajevima.

Jeste li iznenađeni time što akademik Moguš nije Vaše pismo obznanio akademicima?

Nimalo. Cijela hrvatska akademska zajednica zna kako Akademija funkcionira. I to ismijava gorkim smijehom. Doduše, s Akademijom se, u privatnim razgovorima, najviše ismijavaju sami akademici.

Pa zašto ste onda slali pismo?

Dobro pitanje, i još bolji i važniji odgovor: zato što je to moja građanska, domoljubna i znanstvenička dužnost! Neugodna, ali dužnost. Uvjeren sam da veći dio, najvažniji dio, hrvatske akademske zajednice zna i misli o Kostoviću što i ja, a nitko se to ne usudi reći. Akademici čak i glasuju za njegov prijam u Akademiju. Zar to nije žalosno i – vrlo nepovoljan znak za hrvatsku akademsku zajednicu, Akademiju i – cijelu Hrvatsku? A ja kažem: ako su oni mladići mogli, zbog ljubavi prema Hrvatskoj, za svoj novac kupiti kalašnjikove, i otići u sigurnu smrt u Vukovar, zar ja smijem, zar itko smije, dopustiti da ga neugoda spriječi da kaže vrlo važnu istinu za hrvatsku budućnost?!

Je li Vaše pismo pridonijelo da Radman bude odbijen u Akademiji?

Nije. Dokaz je to što je Kostović komotno izabran. A slučajevi su jako različiti, s tim da je Kostovićev moralno, materijalno i državotvorno mnogo, mnogo ozbiljniji. Bojim se da Akademici nisu ni čuli ni vidjeli moje pismo.

Prije nekoliko dana Vaša je supruga nevoljko javno priznala da je na Medicinskom fakultetu već tri godine progone u kojima sudjeluje Ivica Kostović (čak je upotrijebila riječ „mobbing“). Je li to Vaše pismo ipak na neki način osveta za taj mobing?

Kostovićevi napadaji na moju suprugu – njegova su osveta meni, a moje pismo Akademiji i novinama, dio su mojega suprotstavljanja pošasti korupcije koja od 1990. vlada Hrvatskom. Od godine 1991. Kostović i ja radili smo kao prodekani na Medicinskom fakultetu (ah, da, uza sve to – stalno je bio i fakultetski – prodekan za znanost, sad ste me podsjetili) i tada su počeli naši strašni sukobi o strašnim temama. Najprije nisam shvaćao što on to radi, pa sam shvaćao parcijalno, pa više, a nikad potpuno, jer to što on radi običnom je umu nezamislivo. Treba znati da, bez obzira na to kako izgleda i govori, on je, prvo, jer je jako, jako inteligentan, a drugo - takvi postupci ipak nisu toliko uobičajeni, čak ni u mladoj hrvatskoj demokraciji, prepunoj nemorala i korupcije. Izbor u Akademiju naprosto koincidira s drugim, anonimnim, napadom na moju suprugu (ti se podmukli ljudi boje mene napasti). Ja bih to pismo bio napisao i da nije bilo anonimnog napada na moju suprugu.

U krajnjoj liniji, ni naši niti ičiji privatni odnosi nisu nimalo važni. Ključna pitanja su: prvo, je li istina ono što sam ja napisao, i drugo – jesu li to članovi Akademije (i javnost) trebali saznati prije glasovanja. O tome treba razmišljati i govoriti, sve drugo je naprosto manje ili više prikriveno zamagljivanje problema.

Sada je kasno, Kostović je izabran u Akademiju.

Nikad nije kasno. Hrvatska je vječna. Uvijek ćemo se morati truditi da bude što čišća i poštenija, što demokratskija i što – draža. Jer samo nam čista i poštena Hrvatska može biti draga. A Hrvatska, to smo - mi.

Matko Marušić

**********************************************************

Prof. dr. Matko Marušić

Zavod za fiziologiju

Medicinski fakultet

Sveučilišta u Zagrebu

Šalata 3

10000 Zagreb

Akademik Milan Moguš, predsjednik

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti

Zrinski trg 11

10000 Zagreb

Predmet: molim uzeti na znanje i članovima Akademije dati na znanje

Vrlopoštovani akademiče Moguš,

molim Vas da mišljenje koje sam iznio u ovomu pismu uzmete na znanje i dadete ga na uvid svim članovima Akademije prije glasovanja o prijmu novih članova koje je, koliko sam informiran iz novina, predviđeno za dan 18. svibnja 2006.

Ispričavam se zbog moguće neugodnosti, ali savjest mi ne dopušta da prešutim opasnost od moguće Akademijine pogrješke u odnosu na kandidiranje i mogući izbor gospode kolega Miroslava Radmana i Ivice Kostovića.

U Zagrebu, 15. svibnja 2006.

S poštovanjem,

Matko Marušić

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti mora ostati čista i uzorna

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti je u ovoj zemlji najviša i najuglednija znanstvena ustanova, ali time i simbol časti i čestitosti, te intelektualni predvodnik društva. Napose u današnjem vremenu, kad su poljuljane sve društvene vrijednosti, Akademija mora ostati čista i uzorna. To čvrsto vjerujem i držim da to vjeruju i svi građani Republike Hrvatske. Ovdje se javljam, jer za nekoliko dana Akademija bira svoje nove članove. Među kandidatima su i gospoda Miroslav Radman i Ivica Kostović, za koje držim da ne bi trebali postati članovi Akademije. Moja je građanska, ljudska i znanstvenička, a nadasve domoljubna, dužnost da na to upozorim članove Akademije i javnost.

Gosp. M. Radman po svojemu znanstvenom opusu zaslužuje biti biran. No, M. Radman je vrlo rano u životu emigrirao, u inozemstvu je napravio cijelu svoju akademsku karijeru i tamo još uvijek živi i radi. Njegovi radovi ne nose ime Hrvatske i ni po čemu nisu hrvatski. Već samo prihvaćanje njegova kandidiranja pljuska je u lice svim hrvatskim znanstvenicima i umjetnicima koji su svoja djela, doduše skromnija, napravili u neizrecivo nepovoljnijim uvjetima. Kandidatura otvara Pandorinu kutiju mogućnosti da se sada u Akademiju kandidira neograničen broj hrvatskih znanstvenika koji žive i rade u inozemstvu, jer su – stvarno bolji od domaćih. Po čemu se onda Akademija naziva hrvatskom? Objašnjenje da Radman ima prijavljen boravak u Hrvatskoj prije je još jedna uvrjeda zdravom razumu, negoli alibi za kandidaturu i mogući izbor. Za znanstvenike poput M. Radmana Akademija ima pozicije dopisnih članova.

Možda i gosp. I. Kostović po svojemu znanstvenom opusu zaslužuje biti biran. No, bojim se da su kod njega upitne neke druge stvari. Za vrijeme Domovinskog rata 1991.-1995. prof. I. Kostović je istodobno obnašao funkcije koje su u temeljnom sukobu interesa. U to je vrijeme, više godina, I. Kostović bio prodekan za znanost i dekan Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ministar znanosti, potpredsjednik Vlade za humanitarna pitanja i direktor Hrvatskoga instituta za istraživanje mozga (HIIM). U to je vrijeme, po njegovim planovima, inicijativi, predsjedavanju i izvedbi izgrađen velebni HIIM. Izgradnju je posredovanjem Medicinskog fakulteta financiralo Ministarstvo znanosti. I. Kostović njegov je direktor od prvoga dana do danas. U vrijeme njegovih mandata Ministarstvo znanosti kupilo je vrlo skupi uređaj za nuklearnu magnetnu rezonanciju (NMR), snage 2 Tesla, drugi takav u Europi. Uređaj je postavljen u HIIM-u, u “privatno-javnu uporabu”, u okviru privatne klinike “Neuron”. U istom je razdoblju za Medicinski fakultet Ministarstvo znanosti nabavilo vrlo skupi elektronski mikroskop, koji je smješten u susjedni Zavod za patologiju. Direktorica toga “centra” jest supruga prof. I. Kostovića, profesorica histologije. Ona vodi i “istraživački centar” u HIIM-u, dakle, radi na tri mjesta. Kćer I. Kostovića, psihologinja, također radi na HIIM-u, gdje je pročelnica jednoga odjela. Naposljetku, sin Krešimir, iako specijalist za kožne bolesti, s ocem objavljuje iz područja istraživanja mozga, što znači da na neki način i on radi u HIIM-u.

Valja se prisjetiti da se za mandata I. Kostovića kao potpredsjednika Vlade za humanitarna pitanja u Hrvatskoj dogodila srpska agresija i humanitarna katastrofa širokih razmjera. Problemi te humanitarne katastrofe riješeni su smještanjem prognanika u hotele, što je uništilo i hotele i njih; branitelji su nezadovoljni i ubijaju se, udovice su nezadovoljne, a civilne udruge i međunarodna zajednica kritične prema tom razdoblju hrvatske povijesti. Srpski zločini nad Hrvatima nisu prijavljeni u Hag (osim Ovčare), pa stradalnici tvrde da danas srpski zločinci šetaju Hrvatskom. Hrvatski zločini nad srpskim civilima zatajeni su od javnosti i nisu procesuirani, pa su danas hrvatski vojnici u Hagu, gdje se, po zapovjednoj odgovornosti, sudi i njima i Hrvatskoj.

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti nije odgovorna za prošlost, možda ni za sadašnjost, ali sigurno jest za budućnost Hrvatske. Kakvi budu akademici, biti će i Akademija, a kakva bude Akademija, biti će i Hrvatska.

Matko Marušić, hrvatski znanstvenik
Razgovarao: kap. Darko Belovic

	29-05-2006 02:40
	filmmaker Gospodin Marusic mi se cini vrlo uskogrudnim Hrvatom; zar mi "vani" nismo takodjer Hrvati? I sam priznaje da smo (neki) "bolji" od domacih, pa zar se boji konkurencije ili se boji nesto nauciti? On ocito ne zna ili ne shvaca kako je nama bilo tesko na tudjoj grudi a sa hrvatskim bolnim srcem, koje je uvijek tezilo i mislilo o domovini. On je ipak bio siguran u komunistickoj koljevci,koja je nekima od nas radil o glavi i bijeg je bio jedini spas. Mi mozemo samo pomoci domocini, samo kad bi nam takovi t.zv. "rodoljubi" dali... Zalosno! http://www.animationcottage.com Guest

Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

	29-05-2006 12:17
	Demokratski je i misliti krivo I ja sam pomislio isto što i gospođa Marija Miletić, a onda sam si dao truda i na internetu pročitao biografiju doktora Marušića. Ako si i gospođa Miletić da malo truda i «prošara» internetom vjerojatno će promijeniti mišljenje, baš kao i ja.  Draga gospođo, gospodin Matko Marušić je u svom životu napisao toliko toga da je vrijedno za deset ljudskih života. Ne znam kada je sve to stigao. Od beletristike do medicine. Nešto nevjerojatno. Malo je tko u Hrvata toliko toga učinio. Ako je tko zaslužio biti hrvatskim akademikom onda je to on. Bojim se da je politika još uvijek ispred znanja i truda, barem u Hrvatskoj.   Ne zamjeram Vam neinformiranost jer sam i ja do pred nekoliko sati bio jednako tako neinformiran. Sramim se to priznati ali očito nisam jedini.  Puno pozdrava,  Darko Belovic  Guest

Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

	29-05-2006 14:31
	M Marusic Mislim da kad se komentira, pozeljno je komentirati 'supstancu' a ne njezin odraz. Prvi komentar gdje Miletic uce se ne bavi meritumom cijelog problema. A to znaci, prvo: je li tocno to sto je o Kostovicu napisao MM i drugo, kakva je i zasto je takva kakva jest reakcija Akademije na Marusicevo pismo! To sto necije srce tezi domovini ne znaci da treba nagradjivati clanstvom  u Akademiji jer bi da je to kriterij, Akademija imala barem milijun clanova.  To da si je Kostovic sagardio spomenik slijevajuci stotine milijuna kuna u Centar za mozak ljudi su zaboravili, na zalost. ALi ima nas nekih koji znaju kakvim se metodama Kostovic sluzio da bi to postigao. Tek kad se to zna, zna se i da se radi o jednom beskrupuloznom znanstveniku-politicaru koji nema bas nikakvih potreba bavirti se onime o cemu pise Marusic. I zato dajem potpuno za pravo Marusicu.  Guest

Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

	29-05-2006 16:12
	Aut-aut Radman se triba odluciti oce li da bude prvi u selu ili treci u gradu, ka sta je Marusic tu odluku davno donija (s tin da mu se selo ne zove "Katuni, zaseok Marusici")  Guest

Damir Vidovic

	29-05-2006 20:12
	Izjava akademika Josipa Pecarica Izjava akademika Josipa Pecarica o kandidaturi i neizboru Miroslava  Radmana za redovitog clana HAZU    RADMANOVO OCEKIVANJE DA GA IZABEREMO ZA AKADEMIKA ZBOG NECEGA ŠTO BI  TEK TREBAO NAPRAVITI JE NEOZBILJNO, DA NE KAŽEM KOMICNO    Znanstveni radovi prof. Miroslava Radmana, koji živi i radi u  Francuskoj, pripadaju i afirmiraju prvenstveno francusku, a ne hrvatsku  znanost. Zato je izabran, kao što je i uobicajeno u svijetu, za  dopisnog clana HAZU, a zajedno sa svojih osamdesetak kolega francuskih  biologa clan je Francuske akademije znanosti. Poznati znanstvenici,  rodenjem Francuzi, koji rade u svijetu su u toj istoj Akademiji -  dopisni clanovi.    Radmanov doprinos hrvatskoj znanosti, zbog kojega bi ga trebali  izabrati za redovitog clana HAZU, po prijedlogu za njegov izbor jeste  Radmanovo ''nastojanje da unaprijedi znanost u Hrvatskoj'' i to ne  znanstvenim radom vec tako što ce se u Institutu u Splitu  ''obrazovati mladi osobiti talenti''. Dakle, akademik Radman, vjerovali  ili ne, ocekuje da ga trebamo danas izabrati zbog necega što ce on  uraditi u buducnosti. To je neozbiljno, da ne kažem komicno.    Nije mi je jasno kako je 59 akademika moglo smatrati da ga se zbog  takvih buducih ''zasluga'' treba izabrati za akademika. Možda i nisu  procitali spomenuti dio prijedloga jer su, kao i mnogi novinari,  sveucilišni profesori i drugi s kojima sam ovih dana razgovarao,  vjerovali da je Radman clan cuvene Francuske akademije u kojoj je  tocno 40 akademika. A to nije tocno!    Kolega Radman se ponaša kao da je i sam povjerovao u tu neistinu!    Akademik Josip Pecaric  Zagreb, 26. 05. 2006.      Guest

KMatic

	06-06-2006 15:26
	??? Poštovani G.Darko Belovic, jeste li nakon rarazgovora s g. Matkom Marušićem provjerili informacije koje je on iznio o prof. Kostoviću? Molim Vas da ih provjerite i objavite objektivan komentar (npr. tko od profesorove obitelji stvarno radi na HIMu, kada i s kojim novcima su kupljeni aparati koji se spominju...) Guest

JAKI

	07-06-2006 17:11
	MD Neki ljudi imaju hrabrosti kazati istinu samo u kavanskim razgovorima, dok Dr Matko Marusic je pokazao hrabrost kazivanja istine javnim istupom, isto kao sto je to pokazao svojim zivotom, djelom i svojim moralnim integritetom.   Pomalo je posramio sve nas koji se sustezemo javno pisati o “javnoj tajni”. Ukazao je na licemjerje akademika koji su glasovali za prijam novog clana za koga su vjerujem znali “ da ima oraha u dzepu”, kao i predsjednika Hrvatske akademije znanosti u umjetnosti i urednika svih pet casopisa, koji nisu imal “petlju” objaviti njegovo pismo. Ne sumnjam u postene namjere dr Marusica u ovom vremenu moralnih dilema i krize klasicnih vrijednosti. Hrvatska treba mnogo Marusica. Podrzimo ga.   null Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript Guest

Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

	10-11-2007 17:55
	Slozni Hrvati Hrvatsku grade A što ste svi navalili na Akademika Kostovića? Čovjek je vrhunski znanstvenik i pristojan gospodin, a što se za neku gospodu ne bi moglo reći. Kada je trebao podmetnuti svoja leđa tijekom Domoviskog rata onda Vam je bio dobar. A sada svi mediji u napad na gospodina Kostovića...   Meni je osobno drago da nadležne institucije obavljaju svoj posao u vjeri da će se dokazati kako su sve sumnje bile neopravdane. Guest

Nesanica

	13-11-2007 19:40
	mjesto u diskusiji U nekoliko navrata sam vidio gosp. Marušića, čuo ili čitao njegova mišljenja koja izazivaju poštovanje po svojoj dubini, otvorenosti i na kraju domoljublju, teško je ne povjerovati mu. Guest

bosanac

	13-01-2008 21:54
	komentar gospodin Marušić je izuzetno istinoljubiv i častan čovjek i jako ga cijenim zbog njegove ljubavi prema domovini kao i želje da unaprijedi hrvatsko društbo koje je doista korumpirano van svake pameti a to se tiče itekako zdravstva kao i akademske zajednice, Guest

nesanica

	29-02-2008 13:25
	komentar Zanimljivo je pročitati napise o poštenju i nepoštenju I.Kostovića. Napisat ću vrlo kratko o osobnom iskustvu s njim.  Kolege smo sa studija (oboje smo liječnici)iz iste grupe, zajedno sjedili u istoj klupi na predavanjima, bili zajedno na terenu. Međutim kada sam ga kao ministra znanosti pismeno zamolila da mi odobri novčanu jednokratnu novčanu pomoć ili nedaj Bože(stipendiju) za moju kćer koja je bila na studiju u SAD nije našao za shodno niti da mi odgovori. Kćer je ipak postigla svoje i bez te pomoći.Redoviti je profesor neurologije na sveučilištu u Americi. Guest

gjergj

Samo registrirani korisnici mogu upisivati komentare!
Molimo logirajte se ili registrirajte.

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6
AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com
All right reserved

Comments (11)