 Jedino bivšu Republiku Hrvatsku Titine su, komunističke vlasti nakon
'45. g. doslovno 'raščerečile' u oduvijek hrvatskom Neumu kako bi
ondašnji 'zaslužni partijski rukovodioci' iz BiH tamo 'naćulili' svoje
nakaradne kućerine za odmor!!
Velika politička prašina koja se je podigla oko izgradnje Pelješačkog
mosta pokazala je već dulje vremena otvorenu netrpeljivost između
Predsjednika i Premijera kao i neviđeno, javno svrstavanje predsjednika
Republike na stranu oporbene osovine SDP/HNS.
Cijeli niz činjenica pokazuju danas već potpuno otvoreni sukob
političkih lidera s vrha vlasti ponajviše kroz Predsjednikovo
kritiziranje Vladinog kataklizmičkog debakla u gospodarstvu, na
jesenjem ZV-u, podmetanje 'Perkovčevih zlatnih poluga' Premijeru, pa
sve do ironiziranja Sanaderova puta na sjednicu UN-a, zlobne usporedbe:
'kao da se na odluku općinskog Suda iz Dugog Sela netko žali hrvatskom
Saboru'?!
Ali, još gore od toga je što se Predsjednik, podilazeći 'Bošnjacima', protivi izgradnji mosta za Pelješac bez tzv. koncenzusa s fantomskom državom-protektoratom BiH, čime pokazuje svu svoju nesposobnost u zaštiti hrvatskog suvereniteta što bi mu trebala biti primarna zadaća.
Problem Neum/Klek enklave star je naime više od četiri stoljeća, to je jedna velika nepravda koja je učinjena hrvatskom narodu iz komunističkog, Titinog doba. Stoga ću navest neke povijesne činjenice iz kojih je vidljivo da je svojatanje neumske enklave od strane 'Bošnjaka' jednako svojedobnom svojatanju Rijeke od strane Mađara, poznatijem kao slučaj 'Riječka krpica' ....papirića nalijepljenog na original Hrvatsko-Ugarske nagodbe iz 1868.g.!
Evo kako izgleda povijest općine Neum kroz vjekove:
Učvršćenjem osmanlijske vlasti koncem 15. stoljeća na tlu Hercegovine Dubrovčani se povlače sa šireg područja delte rijeke Neretve.
Po okupaciji tog teritorija Osmanlije daju Dubrovačkoj republici pravo monopola trgovinom solju u luci Klek. U 16. i 17. stoljeću širi primorski pojas oko Kleka poprište je učestalih mletačko-turskih ratnih sukoba koji su kulminirali koncem 17.-tog stoljeća kada Mlečani zauzimaju teritorijalni pojas između rijeke Neretve i jednako tako hrvatskog, Boko-kotorskog zaljeva, u zaleđu Dubrovačke republike. Završetak toga tzv. Morejskog rata nije odgovarao dubrovačkim vlastima; njegova izravna posljedica bila je fizička blokada njezinih granica od strane tradicionalno joj neprijateljski raspoložene Mletačke republike. Stoga je dubrovačka diplomacija učinila krupan i, po svojim posljedicama za čisto hrvatski, neumski kraj, do dana današnjega dalekosežan i, pokazalo se nažalost do danas, veoma štetan politički manevar.
Mirovnim ugovorom sklopljenim u Srijemskim Karlovcima, 26. siječnja 1699.g., utvrđeno je da granična veza između Osmanlijskog Carstva i Dubrovačke republike ne smije biti prekinuta što je podrazumijevalo povlačenje Mlečana iz neumskog područja i njegovo prepuštanje Osmanlijama 1701. godine. U slijedećem ratu iz 1714. g. nakon vojnoga osvajanja šireg neumskog kraja Mlečani ga, odredbama Karlovačkog mirovnog ugovora, moraju ustupiti Turcima kao razmjerno usku tampon-zonu koja će razdvajati teritorij Dubrovačke od Mletačke republike.
Međutim, odredbama oba mirovna ugovora Osmanlijsko Carstvo ne dobiva pravo izlaska na more što Mlečani fizički osiguravaju zauzimanjem luke Klek i kontinuiranom blokadom zaljeva brodovljem svoje ratne mornarice.
Poslije sloma Mletačke republike 1797. godine, kada dalmatinski obalni pojas dolazi pod austrijsku jurisdikciju do 1805. godine, granični režim na području Kleka ostaje nepromijenjen. Godine 1808. Napoleonova Francuska stiže jadranskom obalom i do dubrovačkog i Boko-kotorskog akvatorija i 1811. godine gradi cestu od Vukova Klanca do Slanog prelazeći i preko neumskog područja, tada još uvijek, ali samo formalno dijela teritorija Osmanlijskog Carstva. Nakon Bečkoga kongresa 1815. godine K&K-Monarhija ponovno preuzima vlast na cijelome potezu Jadranske obale do Boke Kotorske, isključujući ranije definirane tampon zone u Neumu i u Sutorini u Boko-kotorskom zaljevu.
Na koncu, nakon Berlinskoga kongresa i preuzimanja kontrole nad teritorijem Bosne i Hercegovine, aneksije iz 1879. godine, Austro-ugarska Monarhija carskim dekretom priključuje neumski kao i sutorinski koridor Kraljevini Dalmaciji i područje Kleka biva uključeno u administrativni sklop Makarskog kotara!?
U pravnome smislu ta odluka ipak nije postala pravovaljana iz razloga što je Bosna i Hercegovina odlukama Berlinskog kongresa, ali tek formalno ostala pod suverenitetom sultana Turskoga Carstva, iako je de facto Austrougarska Monarhija dobila mandat za upravljanje ovom tada praktički već bivšom otomanskom provincijom.
«Nakon raspada Monarhije, u novoj državi SHS-a, kasnije Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, do 1922. godine nema promjena u administrativnom ustroju koje bi se reflektirale na neumsko područje. Te godine područje Neum/Kleka ulazi u sastav Mostarske oblasti, da bi se 1929. godine našlo u administrativnom sklopu Primorske Banovine sa sjedištem u Splitu. U predratnom i ratnom vrtlogu, Klek i Neum su od travnja 1939. godine sastavnicom Banovine Hrvatske, odnosno od travnja 1941. godine, Nezavisne Države Hrvatske» (Radoslav Dodig, Sl. Dalmacija, prosinac 2005.g.).
Novopristigla partizanska, komunistička vlast imala je stajalište da granice BiH ostaju nepromijenjene(?), sukladno odlukama Berlinskoga kongresa iz 1878. godine. Međutim, 1947. godine na neobjašnjiv način Crnoj Gori prepušten je koridor u Sutorini(trgovina Đure Pucara-Staroga i Blaže Jovanovića!?).
Bosni i Hercegovini takvom jednostranom odlukom pripala je primorska enklava Neum-Klek, ali s granicom koja je zahvaćala dio poluotoka Kleka (Punta Kleka), dva otočića, Veliki i Mali školj, i hrid Lopatu u Zaljevu Klek-Neum. Dakle, umjesto formalnog suvereniteta kakav je po Berlinskom kongresu iz 1878. bio dan Turcima, nakon 1945.g. trebalo je udovoljiti 'bosanskim Muslimanima', doslovno rascijepiti Hrvatsku i političkim dekretom, de facto darovati hrvatski teritorij tadašnjoj yu-Republici BiH kako bi se sarajevski politički gotovani mogli baškariti na plažama i suncu hrvatskog Jadrana; Neum nikad nije bio pretovarna luka od trgovačkog značenja za BiH....to je i onda kao i danas bila luka Ploče!
Pokazalo se da će upravo ta 'neumska enklava' s pretežno(više od 90%) hrvatskog pučanstva postati granični problem između Hrvatske i BiH.
Kuriozno:
Cijeli poluotok Klek, baš svaki kvadratni metar, u privatnom je vlasništvu hrvatskih obitelji, Krmeka, Pavlovića, Prekačina, Putica, Vukasovića, Obada, Batinovića, Lovrića, Kristića i Bačića. Malo nas tijekom cijele godine živi na poluotoku, no djedovina nikome nije teška. Godine 1973. zabranili su nam bilo kakvu izgradnju, htjeli su nas iseliti s cijeloga poluotoka Kleka jer su planirali izgradnju hotelskog naselja sa 3500 ležaja i marinom. Spasila nas je Zimska olimpijada u Sarajevu 1974. Novac koji je bio namijenjen za izgradnju hotelskog naselja, potrošen je za Olimpijske igre. Ipak, struju smo dobili tek 80-ih godina, a prašnjava cesta od Neuma do našeg sela probijena je tek 1993. godine»-priča Krmek('JL'-kolovoz 2006.g.).
Božidar Krmek je, među ostalim, vlasnik zemljišta na spornome vrhu Kleka a kaže kako odgovorne bih-vlasti do danas nisu asfaltirale šest kilometara makadamskog puta od Donjeg Kleka do Neuma a izgradnja vodovoda im na pamet ne pada; prije bi to Turci napravili nego današnji gospodari, 'bošnjaci'!
Godine 1974. bosanskohercegovačke vlasti su bez dogovora s hrvatskim vlastima izradile novi, komunističko-politički 'katastar Neuma' s tim da je komisija SR BiH ipak označila da vrh Kleka pripada Hrvatskoj.I pazite sad:
Devet mjeseci poslije, iz političke kuhinje u Sarajevu javljeno je da se sruši i čekićem stuče križem označena granica na kamenu!!!
Dodajmo ovome: Kad su četnici u studenom '91.g. spalili do temelja hrvatsko selo Ravno koje se geografski nalazi u BiH, nadomak Slanog kod Dubrovnika, Alija Izetbegović je rekao....to nije naš problem, to je 'njihov rat'! Ali, Neum zato je bošnjački, i to po nekakvim turskim adetima ili komunističkim zakonima, svejedno. Osporavaju nam Bošnjaci čak i morsku granicu, Haris Silajdžić se prijeti međunarodnim sporom pozivajući se na 'bošnjačko teritorijalno more' u kojeg ni turske galije nikada nisu mogle uploviti niti su ikad uplovile.
Možda sutra 'Bošnjaci' postave pitanje i teritorijalnog zračnog prostora jer Pelješački most će stajati nevjerojatnih pedeset metara visoko u zraku, postavljen na 15 pilona visine zagrebačke katedrale a ispod njega mogao bi proći i imaginarni, 'turski Titanic'!
Uzgred:
Most 'Vasco da Gama' u 2,5 milijunskom Lisabonu spaja lijevu i desnu obalu rijeke Tejo na njenom ušću u Atlantik, duljine je fantastičnih 17,2 km, visine do 30m, drugi je po veličini u Europi, izgrađen je 1998.godine, mostarina iznosi jedan Euro po kilometru tj. 17 Eura; do danas se most u potpunosti isplatio te donosi samo čisti profit a o njegovu značaju u gospodarskom smislu razvoja grada i šire okolice ne treba ni govoriti!
Kamićak, listopad 2007.g.
Samo registrirani korisnici mogu upisivati komentare!
Molimo logirajte se ili registrirajte. Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6
AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com
All right reserved  Comments (4)
|
