Ako prošetamo gradom i pogledamo starije spomenike, mahom one iz devetnaestog stoljeća, ili iz početka dvadesetog, primijetit ćemo da je na pr. spomenik u Ilici  o. Andriji Kačiću Miošiću dosta dobro sjeo, dobro se uklopio u ambijent, i sam spomenik udovoljava standardima tražene kvalitete.

Dosta je dobra situacija i sa spomenikom Banu Jelačiću, premda bi trg na kojeg je postavljen trebao biti barem za još polovinu veći, tom dobrom umjetničkom djelu bolje bi odgovarao nešto veći prostor. A posebno je dobra situacija sa spomenikom pjesniku Petru Preradoviću, i kao likovno rješenje samog spomenika, ali dobio je i adekvatan prostor, trg.

Pređemo li Zrinjevcem, sve do Tomislavovog trga, ne bismo smjeli imati nekih većih primjedbi ni na prostor niti na spomenike koji su tamo postavljeni. Meštrovićev Zdenac života nije ni mogao dobiti bolju lokaciju od one koju je dobio. A isto tako i spomenik sv. Juraju na konju koji ubija zmaja.

Ali ako uđemo u Varšavsku ulicu kao šaka u oko udarit će nas spomenik pjesniku Tinu Ujeviću. Postavljen je tamo gdje mu nije mjesto, tamo gdje nema prostora za spomenik, a i o izgledu i glomaznosti samog spomenika dalo bi se štošta reći. Mislim kad bi Tin ustao da bi se prenerazio («…spomenika neću jer za života hodah bos, ako netko spomenik mi diže, doći će moj fantom i odgristi mu nos»). Te Tinove riječi djeluju toliko proročanski…, kao da je znao što će mu se dogoditi!

Spomenik velikanu Nikoli Tesli, opet postavljen tamo gdje nema prostora, može biti ne znam kako kvalitetno napravljen, tamo ne dolazi niti može doći do izražaja. Pričala mi je davno jedna  učiteljica na selu da je svoje učenike pitala da li u njihovom selu postoji spomenik Nikoli Tesli, djeca su jednoglasno kao iz topa odgovorila – da ne postoji. Na to im je ona rekla - Svaki električni stup u našem selu je spomenik Nikoli Tesli. Doista!

Spomenik Stjepanu Radiću, opet na mjestu gdje ne priliči i gdje jednostavno nema prostora. Dalo bi se dosta kritički prozboriti i o samom spomeniku. Bilo bi mnogo bolje da je postavljen na onu malu livadicu između Gradske kavane i Katedrale u Cesarčevoj ulici, tamo bi čak i dobro stajao.

Spomenik fra Grgi Martiću jedva da bi se mogao uvrstiti u spomeničku kategoriju i po izgledu i lokaciji.

Na Marulićevom trgu spomenik ocu hrvatske književnosti, teško da bi se sam Marulić složio da ta gromada bronce predstavlja njega ili njegovo književno ili ako hoćete poetsko djelo.

Spomenika Augustu Šenoi zaslužuje svaku pohvalu i svojim umjetničkom izradom i idejnim rješenjem prostora u koji se dobro uklapa.

Također na vrhu Radićeve ulice neprimjetno je postavljen spomenik sv. Juraju sa zmajem, za kojeg moram kazati da me je naprosto impresionirao i kao umjetničko djelo i okružje u kojem je postavljen. Mislim da se radi o punom pogotku.

Spomenik, studentu, čitaču knjige koji je nedavno postavljen naslonjen na zid Novinarskog doma u Savskoj cesti, čini mi se dosta kvalitetnim rješenjem. Vrlo rado prođem pokraj njega.

Dođemo li na Starčevićev trg i podignemo oči prema jednom zidnom utoru i spomeniku koji je tamo postavljen na zgradi koja se zove Starčevićev dom, nikome drugome, već Ocu Domovine – taj spomenik je najveći promašaj u svakom pogledu. Samo djelo ne samo da ne odaje snažnu gorostasnu ličnost iz hrvatske povijesti, već više djeluje na nekog pijanca i mislim da u cijelome gradu ne postoji netko tko, njegovim izgledom i mjestom gdje je postavljen, nije razočaran.

Možda ste primijetili da u ovome tekstu uglavnom nisam spomenuo njihove autore, za neke i ne znam tko su,  zanima me samo uradak bez obzira tko ga je stvorio i da li je taj uradak dostojan da se postavi u gradu  za kojeg svi želimo da  na svakom koraku bude ljepši, produhovljeniji, privlačniji i njegovom stanovniku, ali i putniku namjerniku iz daleke zemlje.

Mile Prpa

Samo registrirani korisnici mogu upisivati komentare!
Molimo logirajte se ili registrirajte.

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6
AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com
All right reserved

Budite prvi/a i napišite komentar...