Hina, 19.05.2007>
MATICA HRVATSKA

Stota obljetnica rođenja Ljudevita Jonkea, hrvatskog jezikoslovca i prevoditelja, nekadašnjeg predsjednika Matice hrvatske, obilježena je večeras na tribini u Zagrebu, na kojoj su istaknute njegove zasluge u borbi za pravo na hrvatski jezik.

Skup su uveličali brojni njegovi suvremenici, akademici i članovi Matice hrvatske, koje je Jonke postao predsjednik 1970., u vrijeme kad se branila Deklaracija o hrvatskom književnom jeziku.

Birajući Ljudevita Jonkea za predsjednika Matice hrvatske, nije izabran najpoznatiji znanstvenik, nego onaj tko će braniti Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika 1967., rekao je potpredsjednik Matice hrvatske Stjepan Sučić.

Dodao je da je Matica u to vrijeme, 1971., organizirala hrvatski narod. "To je bila organizacija kulturnog djelovanja od kojeg trebamo i danas učiti", ustvrdio je.

Jezikoslovac Josip Silić kazao je da je prof. Jonke varijantu književnog jezika nosio u svojoj svijesti kao samostalan jezik. No varijanta književnog jezika u njegovu poimanju značila je posve nešto drugo nego u poimanju mnogih oponenata, kazao je Silić, podsjetivši na Jonkeove riječi sa sarajevskog kongresa slavista 1965., kad je rekao da beogradska i zagrebačka varijanta književnog jezika imaju sve elemente pravog samostalnoga, funkcionalnog i djelotvornog književnog jezika.

"Jonke je bio na čelu jedne strašno teške i opasne misije u borbi za pravo na hrvatski jezik", kazala je jedna od njegovih studentica Dubravka Sesar s Katedre za češki jezik Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Dodala je da je ljepša strana njegova znanstvenog opusa bila bohemistika, koja mu je također ostala jako dužna jer je Jonke objavio 60 enciklopedijskih članaka o češkim klasicima.

"Jonke je u svoje vrijeme bio živa legenda. Doći na Filozofski fakultet, a ne vidjeti Jonkea bilo je kao otići u Rim, a ne vidjeti papu, rekla je Sesar, koja smatra da Jonke zaslužuje veliku i cjelovitu monografiju.

Jonkeova suradnica u Hrvatskom filološkom društvu Stanka Pavuna rekla je za Hinu da su mu Hrvati nakon Novosadskog sporazuma (1954.) zamjerili što je u nekim pravopisnim pitanjima prihvatio kompromis, a Srbi su smatrali da im nije dovoljno popustio. "Bio je samosvojan i principijelan i branio je hrvatski jezik", rekla je Pavuna.

Inače, po izvorima iz Hrvatskoga biografskog leksikona, Jonke je bio supotpisnik novosadskih jezičnih zaključaka te je sudjelovao u radu Pravopisne komisije MH i Matice srpske te bio stilizator teksta "Pravopisa hrvatskosrpskoga jezika s pravopisnim rječnikom" (1960.), no svoj je potpis s novosadskih zaključaka povukao 1971. Jonke je nakon sjednice u Karađorđevu smijenjen sa svih dužnosti i 1973. umirovljen.

Književni petak posvećen Ljudevitu Jonkeu (Karlovac, 1907. - Zagreb, 1979.) priređen je u suradnji s Društvom Karlovčana i prijatelja Karlovca u Zagrebu. Iz vrlo obilna Jonkeova opusa ističu se "Književni jezik u teoriji i praksi", Hrvatski književni jezik danas" (koja je bila zabranjena), "Hrvatski književni jezik 19. i 20. st", a prijevod "Doživljaja dobrog vojaka švejka" J. Hašeka pribraja se vrhunskim hrvatskim prijevodima iz stranih književnosti.