Hrvati AMAC
| Naslovnica |
| Aktualnosti |
| Hrvatska i EU |
| Znanost |
| Kultura - Religija |
| Zdravlje |
| Šport |
| O nama |
| Poveznice |
| Pišite nam |
| Tražilica |
| Registracija |
Hrvati u svijetu
| Australia i New Zeland |
| Argentina |
| Kanada |
| Svicarska |
| Njemačka |
Da se ne zaboravi
| Domovinski rat |
| HŽD |
| Hrvatsko proljeće |
| Svjedočanstva |
| Hrvatski Holokaust |
Clanovi
| Samo za clanove |
urednistvo
Zadnji komentari
| Energetika... |
|
Stvari se mijenjaju Vidim da je članak star više od 3 godine, ali određeni su po... |
| Više |
| Dan pobjed... |
|
Gdje bismo danas bili? T. Kralj, odgovorio sam izravno zato što je riječ o uobič... |
| Više |
| Hrvatska l... |
| “Mogu li hrvatski nacionalisti i tzv. ekstremna desnica imat... |
| Više |
| Hrvatska k... |
|
Kao uvijek u povijesti Hrvata Uvijek su Hrvati bili sami sebi neprijetelji i uvijek su tra... |
| Više |
| Hrvatska k... |
|
Kordićka i Biškupić - skladni par Nema tu nikakve zabune niti greške. Kao i sve što se događa ... |
| Više |
| Hrvatska l... |
|
Poruka je tocna ali ima dosta netocnosti Dobro napisano posebno glede potrebe kulturnog ja bih rekao ... |
| Više |
| Ima neka t... |
|
Treba se zamisliti kako nisu Optuženi ni jedan koji je bio u JNA i komunista i koji su da... |
| Više |
| Presuda u ... |
|
U HRVATSKOJ NEMA U POLITICI PRAVI HRV To su sve bivši Drugovi i Jugoslaveni,Hrvatski Političari ne... |
| Više |
| Strah od H... |
|
Gospodine Crocop Ne samo da su pisali optužnice protiv Hrvatski Generala nego... |
| Više |
| Presuda u ... |
|
Hrvatska politika gora od Haga Evo i ovog clanka s teme o Gotovini na forumu, tko zeli moze... |
| Više |
| Strah od H... |
|
Hrvatski Jugoslaveni su pisali optuznicu Evo ga jos jedan clanak iz istog vremana o tome tko je pisao... |
| Više |
| Strah od H... |
|
Odavno se to moglo znati Super clanak i analiza od g. Pesorde i g. Kuhnera. Mislim da... |
| Više |
| Presuda u ... |
|
Zašto Hrvati sve brzo zaborave Kao na primjer Mesića koji je bio TAJNI SVIJEDOK u Hagu o to... |
| Više |
| Glavaš, Jo... |
| Prema anketi koju vodi NOVA tv,ako nije namještaljka,najpopu... |
| Više |
| Markač se ... |
|
Odbrana od agresije zlocin a uloga EU-a, to je nevjerojatno sta se Hrvatima pakira i koje su to perve... |
| Više |
| Rade Šerbe... |
|
Angelina Jolie A zasto bi bilo vazno da neka Angelina Jolie dodje ili ne do... |
| Više |
| Dobro jutr... |
|
Dr Mahathir Mohammad -jedini zapravo preživjeli vitez jest Malezija koja je zahva... |
| Više |
| Glavaš, Jo... |
|
Branimir Glavaš Branimiru Glavašu, kao uostalom i Norcu, Gotovini i ostalim ... |
| Više |
| Dobro jutr... |
|
dr. Slavko Kulić je jedina naša nada Citiram ovu ključnu misao gosp. Spectatora: 'U ovoj drža... |
| Više |
| Glavaš, Jo... |
|
Treba ga pitat kad će ? Da uduzme zločincima koje su počinili posle drugog Svujetcko... |
| Više |
| Pozadina “politike” Olli Rehna |
|
|
|
| Utorak, 11 Oľujak 2008 | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
 “Tko ste vi, gospodine Olli Rehn?” pita se ne samo jedan suradnik portala, nego i mnogo Hrvatica i Hrvata. Ponašanje “bljedolikog” političara s europskog sjevera je toliko nestalno, nenačelno i prevrtljivo da je postalo gotovo nepredvidivo – ne samo za Hrvate, nego i druge-, ali time i sustavno! Jer postoji –barem sam u to osobno uvjeren- sasvim određena pozadina te “politike”; pišem pod navodnicima, jer to ustvari nije nikakva politika, nego zapravo trauma i njeno odrađivanje.
.Rehn je ugledao svjetlo dana 31. ožujka 1962. u istočnofinskom gradu Mikkeli. Podatak je važan, jer je upravo taj grad na “šavu” švedsko-ruskih povjesnih presizanja nerijetko dospio pod kotače sile i nasilja, a u Drugom svjetskom ratu su ga Sovjeti iz zraka gotovo sravnili sa zemljom. U tom gradu je finska seljačka stranka „Maalaisliitto”, koja se od 1965. naziva „Suomen Keskusta“ (Finska centristička stranka), vodeća politička snaga, a iz zadnjih finskih izbora je izašla kao najjača. Ta seljačko-liberalna stranka je član ELDR-a, europskih liberalno-demokratskih i reformskih stranaka. Iako mladi političar Olli Rehn je kao predsjednik mladih Centrističke stranke od 1987. do 1989., a posebno kao podpresjednik cijele stranke od 1988., doživio svjesno političko ustrojstvo u Europi prije sloma komunističkog jednoumlja na kontinentu. I –što je još važnije- značenje s finske strane odlučno odbacivanog političkog pojma “finlandizacija”. Tu valja tražiti uzroke i korjene njegovog ponašanja na političkom parketu postkomunističke Europe. Rađanje pojma “finlandizacija” pada u godine “hladnog rata” nakon drugog svjetskog sraza sile i oružja. Preduvjet je bio srozavanje finskog stanovništva na prosjački štap nakon dva izgubljena rata sa Sovjetima i nametnutog mira. Finci su izbjegli istina sudbinu država kasnijeg istočnog bloka, koje su Sovjeti pretvorili u svoja predsoblja. Profinski nastrojeni analitičari su to pripisali hrabrosti malog naroda dva puta se uhvatiti u koštac s velikim susjedom; drugi pak to pripisiju sovjetskom planu vezanja Švedske i time znantnog skraćenja blokovskih granicâ. Kremlj je naime pristao na “građanski ustroj” Finske pod uvjetom švedske neutralnosti, čime je bilo neutralizirano i tada najbolje organizirano i najmoćnije ratno zrakoplovstvo Europe. S jednim imenom je “finlandizacija” najuže povezana - Urho Kaleva Kekkonen-, predsjednikom Finske od 1956. do 1978. i njegovom u prvom redu vanjskom politikom; valja naime naglasiti da su predsjednici Finske vodili vanjsku politiku zemlje, Kekkonen u još većoj mjeri nego njegov predhodnik Juho Kusti Paasikivi (1946.-1956.), kojemu se pripisuje polaganje temelja za finsko političko držanje i djelovanje. A upravo to je srž pojma “finlandizacije”, kojeg sami Finci ne priznaju i čije postojanje negiraju. Tako dosljedno, da je njemački predsjednik Richard von Weizsäcker pred svoj odlazak u posjet Finskoj u ožujku 1985. demonstrativno naglasio pred medijima “u mom rječniku ne postoji riječ finlandizacija”! A što to podrazumijeva “finlandizacija”? Na unutarnjem planu je Fincima uspjelo ne samo zadržati građanski ustrojeno društvo, nego i pravo gospodarsko “čudo” izgradnjom zavidnog životnog standarda na ruševinama i ponorima izgubljenih ratova. Na vanjskopolitičkom planu je apsolutni aksiom glasio: Ne učiniti ništa, ama baš ništa, što bi moglo “rajcati” ili ljutiti “sovjetskog medvjeda”! Čak je bilo zabranjeno pisati i objavljivati kritične članke i knjige uperene protiv moćnog sovjetskog imerija. Jedni su to bezupitno sluganstvo označavali bezkičmenjaštvom, Finci i finofili “realnom politikom”. Finska, premda nije bila ni član Varšavskog pakta niti se na nju mogla primjeniti čuvena Brežnjevljeva doktrina “ograničene samostalnosti”, samovoljno je prihvatila takvo ograničenje, što govori o iskonskom strahu Finaca od ponavljanja nedavne prošlosti. Kako je Kekkonen –predsjednik i svemoćni ministar vanjskih poslova u jednoj osobi- bio garant za rastuće blagostanje i “milosrdno” (službeno je naravno postojao ugovor o dobrosusjedskoj suradnji, koju je Kremlj –samo usput?- “osigurao” i velikom vojnom bazom pred samim Helsinkijem! Poluotok Porkkala SSSR je vratio Finskoj 1955.) držanje Moskve, Finci su čak povrijedili vlastiti ustav i 1973. donijeli zakon, koji mu omogućuje biti predsjednikom do 1978.! U srednjoj Europi sa siluetom Berlinskog zida, vjerojatno najsramnije demonstracije “komunističkog poredka”, pred očima Fincima se predbacivala “neupitna poslušnost” prema Kremlju. Međutim je gotovo nemoguće dati jasan odgovor na njihovo protupitanje “Da li bi neka druga i koja vanjska politika bila bolja za nas?” Kad je u zapadnom dijelu podijeljene Njemačke počelo rasti nestrpljenje glede neizvjesne budućnosti, ali i malih izgleda za neko prihvatljivo rješenje, kancelar Willy Brandt je krenuo u “otapanje leda” duž blokovske podjele Europe. To je tvrdim zagovornicima striktne vjernosti NATO-paktu išlo pre daleko, pa je “perjanica njemačke desnice” Franz Josef Strauss početkom sedamdesetih godina otpočeo verbalni rat protiv svih, koji su Njemačkoj po njegovom mišljenju kao moguće rješenje podjele predlagali ili čak pripremali “finlandizaciju”, držeći ju jedinim putem k ujedinjenju zemlje. Pojam je idućih godina dobivao sve više negativnu boju i ironične prizvuke. A upravo taj dio povjesne metamorfoze “finlandizacije” doživio je svjesno i Olli Rehn – kao pitomac vojne akademije za pričuvne časnike 1981.-82. (Rehn je od 1990. pričuvni poručnik!), tijekom svog studija gospodarstvenih znanosti, međunarodnih odnosa i novinarstva 1982.-83. u SAD, kao medijski kolumnist od 1985. i apsolvent Sveučilista Helsinki 1989. Sve to je stvorilo očito jaku želju i volju za svojevrsnom “osvetom” bivšim “dragim susjedima s istoka”, koji su tako dugo i upečatljivo izvrgavali ruglu njegovu domovinu. Ne samo na osnovu svoje doktorske radnje na Sveučilištu Oxford (1996.), koja se bavila “Suradnjom i gospodarskim nadmetanjem malih europskih država”, Rehn bi morao imati daleko više razumijevanja za Hrvatsku i njena htijenja i probleme – ali… Olli Rehna ne zanima ni Hrvatska ni problemi malih država! Inače bi prije bezuvjetnog zagovaranja i protežiranja “zapadne Balkanije” pokrenuo i poticao nešto slično na skandinavsko-baltičkom podneblju. U Europskoj komisiji blijedog i neprodornog Barrosa, Rehn ima svu slobodu i samo jednu misao u “pričuvi”: Kako što više smanjiti utjecaj Kremlja u Europi. Europska unija je –to svi znamo- samo iz strateškopolitičkih, a ne gospodarskih, društvenih i demokratskih pobuda, na brzinu prihvatila članstvo toliko upitnih država kao što su Rumunjska i Bugarska i time “opovrgla” čuvenu Huntingtonovu liniju razgraničenja zapadnokršćanske Europe i istočnopravoslavnog i islamiziranog dijela kontinenta. Taj “metak” pred pramac ruske strategije i stremljenja Rehnovih predhodnika pretvorio se u pucanj unatrag i više škodi nego koristi EU, koja je kroz to izgubila na ugledu i vjerodostojnosti, a za uzvrat dobila “dvije mačke u vreći”, od kojih će tek dobiti prave glavobolje. Ali Rehn to prihvaca kao cijenu za postizanje krajnjeg cilja. Lukavi bivši KGB-agent Putin je “realni” političar. Njegovo provođenje “finlandizacije” se očitava na primjerima Bjelorusije i Ukrajine. Nesuglasja se danas istina ne kriju, ali su ishodi kao i prije – u prvom redu ovisnost i poslušnost. Ni Vladimir Putin ne može naravno zaustaviti povjesni razvoj, ali vješto pokušava zadržati ono, što se očuvati da. Putin –kao i svi prosječno nadareni političari- zna već dugo da se Srbi moraju odreći Kosova, pa kad je tomu tako, zašto ne ušićariti pri tom: On svojim “bezgraničnim zalaganjem” i verbalnim “ratom” za “slavensku braću” veže Srbiju i preko nje osigurava svoj utjecaj u srcu “Balkana”. Totalna “finlandizacija” Srbije je istovremeno protuakcija Kremlja na zaletanje EU na istok. Nosaći “Putinovog političkog mosta” u smjeru juga postaju stvarnost: Tu je t.zv. “Pridnestrovska moldavska republika –od nikog ne priznati dio Moldavije izmedju Dnjestra i Ukrajine- s ruskom vojnom nazočnošću od 1992., Srbija s “Republikom Srpskom”, koju Rusi posebno “njeguju” u zadnje vrijeme, a Vladimir već “vidi” iz Kremlja i novi stup – turski dio Cipra! Dok se EU i Turska pregovarajući sve više udaljuju jedna od druge, Putin to vješto koristi i u slučaju priznanja neovisnosti Kosova “pruža punu podršku” međunarodnom “priznanju Turske republike sjeverni Cipar”! U strateskom ozračju EU “Zapadna Balkanija” je najlogičnija posljedica prijama Rumanjske i Bugarske –dvaju zemalja Huntingtonove “ortodoxne” istočne Europe. Ona je sad nakon neplanirane “ciklone” u obliku nezavisnosti Kosova, postala još važnija u očima EU i Olli Rehna, jer je “slučaj” Kosovo znantno osvježio staro rusko-srpsko prijateljstvo i prijeti ozbiljnim smetnjama u provodjenju tog EU-cilja "zapadna Balkanija". U toj povezanosti je više nego razumljivo i zašto su pristupni uvjeti Sofiji i Bukureštu bile igrarije u odnosu na mjerila, koja se primjenjuju na Zagreb, ali i trenutno vidljiva namjera EU zakočiti Hrvatsku i smjestiti ju u “zapadnu Balkaniju”. Olli Rehn tim udarcem pogađa dvije muhe: “zapadnom Balkanijom” veže Rumunjsku i Bugarsku čvrsto na EU i “oduzima” Rusima “prijateljsku” Srbiju ukidajući konačno njihov utjecaj u jugoistočnoj Europi! Samo ilustrativno –i nikako drugačije!- bi se mogla “politika” Olli Rehna usporediti s politikom Izraela: Ovdje se –ne uvijek, ali često!- udara Arape i Palestince,a misli njemačke naciste i istočnoeuropske komuniste. Kad Olli Rehn, a s njim i EU i njeni emisari, šamara Hrvatsku i Zagreb on time dijeli pljuske Rusiji i Kremlju! Mi smo samo sredstvo za cilj! U toj “prokletoj avliji” na vjetrometini svih mogućih strateških igara! I umjesto da se neprestalno poziva na ustavnu zabranu ulaska u bilo kakve “balkanske sprege” i stoji čvrsto na samosvojnosti zemlje, mlaka, ponizna i pokorna politička elita Hrvatske ne samo da odgovara Rehnovoj “osvetničkoj” politici za nezaboravnu ljagu “finlandizacije”, nego mu čak omogućuje uz njenu pomoć stvarati polako novi politički pojam “kroatizacije”, koji će stajati kao inačica za “neupitnu poslušnost u svim smjerovima i podvrgavanje nacionalnih interesa u svakom slučaju stranima” – Finska je bila “beskrajno poslušna” crvenom Kremlju, Hrvatska to postaje svima! Branimir Souček
Samo registrirani korisnici mogu upisivati komentare! Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Comments (6)| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
Izdvojeno
Potpora B. Glavašu
|
