Znate li poštovani čitaoci makar jednu jedinu životinju (počevši od obične kišne gliste) koja ne raspoznaje kad je u opasnosti? Kad su okolnosti takve da ova može završiti na udici, na ražnju ili pak napunjena u kakvom muzeju? Ni jedna nam ne pada na pamet osim hrvatskog Homo politicusa koji u ovom trenutku mirno gleda kako se proteklih dvadeset godina povijesti pretvara u fikciju dok on sam, posve nesvjestan, očima maloumna djeteta zuri oko sebe. Zamislimo li beskrajno nemaštovit scenarij prema kojem se patološki zločinac može pretvoriti u sveca, maloumnik u genija, fašist u komunistu ili ovi oboje u demokrate teško da ćemo dosegnuti apsurd kojem smo ovih dana svjedoci. Transformacija vladajuće stranke u Hrvatskoj u opoziciju koju je ta ista stranka 1990 skinula s vlasti djeluje baš kao takav nemaštovit i jeftin scenarij. Događaj koji se ima zbiti 27 srpnja ove godine posljednji je čavao u lijesu stranke koja sebe i dalje vidi kao političku silu kojoj dugujemo državu. Što je tu stvarno a što imaginarno? Zamišlja li doista HDZ sebe državotvornom strankom ili je i to samo jedna od manipulacija dok u stvarnosti cijeli stranački vrh odlično razumije da sadašnji HDZ nema apsolutno ništa sa strankom kakva je bila dvadeset godina unazad i da svi oni u njoj traju 'jer im nitko ne može ništa'?

Vrijeme i energija koji su uloženi u održavanje fikcije da barem u političkom smislu živimo u istoj onoj državi koju su iznjedrila politička zbivanja u Europi početkom posljednjeg desetljeća XX stoljeća preogromni su. Čak i sadašnje ekonomsko stanje države koja je unatoč osmjesima i retorici intelektualnih slabotinja što sjede u Vladi u katastrofalnom stanju, posljedica je trošenja energije na održavanje fikcija umjesto na konkretne probleme.

Umjesto konačnog (i pozitivnog) rezultata napora svih sila u društvu politika se pokazuje kao destruktivna manipulacija kolosalnih dimenzija; nešto slično sveopćem namještanju rezultata na nogometnim kladionicama. Namještanja koje je toliko rašireno da ni najmanja i najbeznačajnija utakmica kvartovske lige ne prolazi bez 'dogovora'.

Sve ovo što se zbiva govori nam da smo državu doista dobili ponajviše zahvaljujući općoj političkoj klimi u Europi tj urušavanju Istoka uz istovremenu srpsku ideološku i geografsku nezajažljivost a mnogo manje zahvaljujući našem vlastitom naporu koji bi u imalo nepovoljnijim okolnostima završio kao prasak vlažne petarde. Danas, sve što vidimo oko sebe rezultat je činjenice da ono što smo uz nešto napora i žrtava dobili u relativno povoljnim okolnostima gubimo jer naprosto ne znamo što bismo s time što nam je u rukama. Institucije koje su nakon 1964 i 'Deklaracije o jeziku' bile intelektualni centri u kojima je fermentirala ideja nacionalne države danas su intelektualne crne rupe čiji je sadržaj bolje ne dirati golim rukama te bi ih trebalo posuti metaforičkim vapnom i zatrpati kako bismo spriječili širenje zaraze.

Na primjer, na nedavnoj godišnjoj skupštini Matice Hrvatske jedan je njezin član (kipar Kuzma Kovačić) zatražio da predsjedništvo Matice izda saopćenje glede financiranja spomenika u Srbu od strane hrvatske Vlade. Ne samo da iz Matice na tu temu nije izašla ni jedna riječ nego je i ovaj Kovačićev prijedlog ostao medijski posve nezabilježen. U nedavnoj sličnoj situaciji jedan uvaženi i vrli član i Matice hrvatske i Hrvatske akademije izjavio je da 'nema potrebe da MH nešto komentira jer Matica nije politička organizacija'... Konfuzija koja u nas vlada u pogledu vlastitih obveza (pojedinaca ili institucija) rezultat je sveopćeg mediokritetstva; nedavno, jedan je od tih medijskih mediokriteta odnosno 'autoriteta' (Davor Butković) napisao kako 'policija nije smjela hapsiti u Varšavskoj ulici u Zagrebu jer se hapšenjem ne može reagirati na političke demonstracije... Tako su ove demonstracije postale izraz političkog konflikta na nekoj razini dok je šutnja Matice hrvatske na političke metode i postupke hrvatske Vlade - nepolitička tj izbjegava biti 'politička'? Ovakva konfuzija, pojmovna i svaka druga sramotna je jer dok je Butković obični i uobičajeno mizerni hrvatski novinar koji je na žalost za sebe izborio pravo da može javno bulazniti o bilo čemu, Matica hrvatska je oduvijek bila i uvijek će biti (dok je bude) organizacija koja jednom nogom stoji u politici a drugom u kulturi. Ili, treba li uopće pitati ima li politike u kulturi? Što je dakle na stvari: je li politička uloga Matice usahla jer je nepotrebna sad kad Hrvati imaju državu ili je pak Matičin 'management' samo jedna od grupa bivših nacionalno svjesnih intelektualaca koje još zanima samo sigurnost mjesečnih prinadležnosti koje se financiraju iz državnog proračuna?

Opća šutnja, medijska i svaka druga o de facto kriminalnoj odnosno protuzakonitoj odluci prema kojoj Vlada republike Hrvatske financira obnovu spomenika 'narodnom ustanku' u Srbu a sve to sljedom koalicijskog ugovora između HDZ-a i Pupovčeva HDSS-a (a ove dvije stranke su u koaliciji već preko sedam godina) u državi u kojoj od deset upitanih njih devet misli da je sve to onkraj pameti govori nam da se u Hrvatskoj politika pretvorila u destruktivnu silu kakvoj nema slične. Medijske manipulacije toliko su sveobuhvatne da to ne shvaćaju ni oni koji misle da znaju gotovo sve. One nisu rafinirane jer na rafiniranost nema potrebe gubiti vrijeme u okolnostima posvemašnjeg medijskog klijentelizma prema kojem onaj iz prve polovice XX stoljeća izgleda kao naivna dječja igra. Na primjer, u nedavnom intervjuu s Andrijom Hebrangom u 'Novom Listu', Hebrangova rečenica '...nismo vidjeli da dolazi kriza kao uostalom što to nije vidio nitko; ni SAD, ni Engleska, ni Španjolska, ni Portugal ni bilo tko drugi' uredničkom intervencijom postaje '...na žalost nismo vidjeli krizu. Ova crtica kojoj nije uloga komentirati bilo što osim metoda koje se koriste u medijima kao i bezbroj drugih kojima se utječe i manipulira političkim procesom u cjelini govori nam da smo žrtve masovne obmane. Na žalost, ta masovna obmana i kriminalna prijevara sastoji se od onoga što uzimamo zdravo za gotovo - da je ova i ovakva hrvatska država pravi izraz volje većine njezinih stanovnika; da se radi o istoj državi koju živimo već dvadeset godina i onda, a to je najvažnije, da je stranka u čijoj je vlasti ta država sve ove godine osim onih nekoliko tijekom kojih je SDP vježbao svoju poznatu vrstu demokracije ista ona stranka s kojom smo izašli iz rata 1995 godine.

Sve to potpuna je fikcija; to su sve pusti snovi poput onih u kojima uživaju drogirani. Niti je ova Hrvatska ona ista država s kojom smo izašli iz XX stoljeća niti je HDZ stranka koja ima neke veze s HDZ-om iz onog vremena. Uvjeravali su nas da je onakav HDZ bio stranka usporediva sa srednjevjekovnom inkvizicijom pa smo hipnotizirani pristali na to da hrvatska nacionalna stranka postane stranka desnog centra, tobože nešto slično europskim 'pučanima' kao da ti i takvi pučani mogu išta riješiti u tek stvorenoj hrvatskoj državi. Potom se pokazalo da ti hrvatski 'pučani' vode politiku koja je osim u personalnom pogledu neraspoznatljiva od politike opozicije a u mnogo toga, posebno u koaliranju sa SDSS-om, daleko je i nadmašuje.

Hrvatska je u cjelini zaboravila da je nakon pobjede na prethodnim parlamentarnim izborima HDZ mrtvo-hladno sklopio koalicijski sporazum sa strankom koju vode najbliži suradnici srpskih 'ustanika' iz 1991 godine umjesto s HSP-om; sve to naravno i prije svega zbog jasno izrečenih očekivanja međunarodne zajednice, otprilike kao da je Hrvatska došla liječniku pa sluša naputke; 'skinite se', 'udahnite' ili štogod slično. I danas ima onih koji misle da je Ivo Sanader time dokazivao hrvatsku 'zrelost' ili štogod slično i plemenito a nije isključeno da je i on bio takva uvjerenja. Naime, sve ovo što SDSS dobija posljednjih mjeseci, od financiranja srpskog tjednika do spomenika u Srbu a posebno obećanoj i Vesni Pusić zahvaljujući neostvarenoj pravnoj autonomiji u Istočnoj Slavoniji Pupovcu je samostalno i samoinicijativno dao odbjegli premijer Sanader.

Na našu žalost, a posebno kao dokaz neprekinuta niza naivnih poluinteligenata na samom vrhu vlasti u što je uključen i sadašnji predsjednik, sve ovo događa se pod dirigentskom palicom britanske politike koja nastoji dokazati da Srbija nije ono što se misli već da prolazi metamorfozu prema suvremenoj europskoj državi. Nevjerojatan slijed događaja proteklih tjedana tijekom kojih Hrvatska nastoji uvjeriti vlastitu javnost i svjetske medije kako je Srbija država s kojom se može surađivati i koja nije ono što se obično misli pažljivo je izrežiran igrokaz koji nema nikakve veze s Hrvatskom ili njezinim članstvom u Europskoj uniji. Hrvatska je najveći srpski problem i ako ta i takva Hrvatska koja je pretrpjela dvadeset milijardi dolara štete zbog srpske agresije izgubivši pritom dvadesetak tisuća života ustvrdi da je Srbija neka drugačija Srbija, tome zasigurno treba vjerovati. Tako Hrvatska kroz djelovanje svojih prizemnih političara ispunjava ulogu koju su joj namijenili britanski stratezi, vješajući si još jednom vodenički kamen oko vrata. Ta je i takva Srbija već danas 'stožerna država' na Balkanu (prema nekim europskim kvalifikacijama) i to i ništa nego razlog je zbog kojih predsjednik Josipović uvjerava sve oko sebe kako je Hrvatska spremna Srbiji 'pomoći' - kao da nas ona pita za pomoć. Ta tko pomaže vlastitome neprijatelju? Tako eto Hrvatska Srbiju pretvara u civiliziranu državu bez obzira što je Srbija zapravo...

Sve to moguće je samo ako se prethodno pacificiraju uobičajeni hrvatski animoziteti prema Srbiji ili Srbima općenito; kao da su ovi rezultat nekakve neurotične reakcije a ne tragičnog povijesnog iskustva. O kakvoj se tu akciji radi, koliko je ona sveobuhvatna i temeljita najbolje pokazuje sve ovo što se događa u Hrvatskoj i s Hrvatskom posljednjih godina. Ne treba pasti u zamku i opet početi pričati o 'Srbima' kao hrvatskom nacionalnom problemu jer to ovi nisu. Radi se naime o političkom pokretu nekih Srba koji je realiziran u Pupovčevom SDSS-u i nekolicini radikalnih srpskih političara-ustanika iz 1991. Pupovčev SDSS jednako je meritoran za procjenu političkog raspoloženja među sveukupnim hrvatskim Srbima koliko je ovaj i ovakav HDZ meritoran za procjenu političkog raspoloženja među većinom Hrvata. Sve je to uglavnom političko nasilje i obmanjivanje, drumsko razbojništvo i manipulacija kakve se ne bi stidjeli ni nacisti u predvečerje preuzimanja vlasti pred II svjetski rat.

Kakvu je metamorfozu prošao HDZ nije teško uočiti; treba samo biti strpljiv i provesti neko vrijeme prekapajući 'izvore' iz onog vremena. Gotovo je nemoguće povjerovati da se sve to dogodilo i da se ta stranka usuđuje nositi isto ime. Na primjer, na adresi www.braniteljski-portal.hr može se pogledati cijela televizijska emisija iz 1999 godine u kojoj se govori o tome što je prethodilo 'narodnome ustanku' u Srbu, što taj ustanak u stvari predstavlja i tko su njegovi 'junaci'. Ova emisija predstavlja detaljno i argumentirano obrazloženje 'ustanka' pa se u svjetlu toga današnji događaji i obnova spomenika čine fantazmagorijom bez premca; gotovo je nezamislivo da samo deset godina nakon što je takva emisija emitirana na državnoj televiziji ta ista država obnavlja spomenik slaveći pri tom genocid nad vlastitim narodom. Istovremeno, nema tiskanog ili elektronskog medija koji se analitički bavi ovim apsurdom koji na najtemeljitiji mogući način pokazuje i dokazuje da smo u političkom smislu sami sebe doveli ne u 1990 godinu već negdje u vrijeme smrti Josipa Broza s izuzetkom činjenice da zasad još nema u funkciji nikakvog Golog otoka.

Službena hrvatska politika šuti o svemu, odluke o financiranju ovog čeda jedne bolesne političke koalicije donose se na zatvorenim sjednicama ili izvan okvira uobičajenih zakonskih procedura. Kolika je želja za moći i vlašću u hrvatskih političara među kojima ni jedan jedini nije napustio funkciju zbog neslaganja s ovom politikom gotovo je nezamislivo. Zamislimo Andriju Hebranga s njegovom obiteljskom pričom, već desetljećima u vrhu stranke kako se eksplicite ili implicite slaže s restauracijom spomenika u Srbu... Jer, je li moguće ostati u stranci koja se u deset godina pretvorila u vlastiti antipod? Imaju li uopće savjesti članovi Hrvatske demokratske zajednice među kojima nema nijednog kojeg je ova metamorfoza natjerala da napusti stranku?

Govoreći o političkom inžinjeringu čije smo žrtve i kao pojedinci i kao narod, pada li kome na pamet da je posjeta Šimona Peresa Hrvatskoj i Jasenovcu pažljivo tempirana dva dana prije 'otkrivanja' spomenika u Srbu? Neprestano ponavljanje priče o hrvatskim zločinima, ustašama i tome slično samo su anestezija za sve ono što će uslijediti 27 srpnja čime se spomenik ustanku u Srbu pokazuje opravdanim a pokolj Hrvata koji je potom uslijedio posve razumljivim te dakle i prihvatljivim.

Da sve ovo ludilo ipak nema granice pokazuje i najnovija inicijativa iz samog vrha stranke i Vlade. Naime, Jadranka Kosor istiha je predložila koaliciju svih 'desnih' stranaka. Implicite se dakle tvrdi da je HDZ ono što je oduvijek bio tj stranka 'desnice'! Na sreću, prijedlog je naišao na opće zgražanje od strane 'desnih' stranaka odnosno brojnih strančica pravaškog profila pa je tako političko okupljanje pod okriljem stranke koja je u političkom smislu Hrvatsku dovela do zida zasad nemoguće a njezin poraz na narednim izborima gotovo zapečaćen.

Na sve to nadovezuju se svakodnevni politički događaji u kojima hrvatski političari djeluju kao karikature samih sebe. Predsjednik Josipović odlazi u Beograd gdje mu srpski predsjednik Tadić u znak dobre volje i suradnje 'vraća' tijekom rata iz Slavonije odnijeto umjetničko djelo. I sve bi bilo u redu da od tisuća umjetničkih djela te iz katoličkih crkava ukradenih ili uništenih umjetničkih predmeta Tadićev poklon nije pravoslavna ikona (!) za koju je lokalni pravoslavni pop izjavio da je bila u Srbiji na restauraciji! Sve to u situaciji u kojoj se ovakvi potezi unaprijed dogovaraju diplomatskim kanalima pa se ne može reći kako je Tadićeva pravoslavna podvala bila za Josipovića iznenađenje... Jadranka Kosor pak na zbunjenim mađarskim turistima (naširoko čuvenim po neznanju stranih jezika) vježba svoj pučkoškolski engleski s kojim barata još gore od Mađara, zorno ilustrirajući uz već spomenutog Josipovića kakve političke i ine kapacitete imamo na vrhu države.

Ovaj je autor nedavno dobio kvalificirano mišljenje o jednom već gotovo zaboravljenom hrvatskom političaru i to mišljenje, iako se sastoji od jedne jedine rečenice, otkriva pozadinu i smisao današnjih događaja. Radi se naime o Iviću Pašaliću i razlozima zbog kojih je ovaj nestao iz svemira politike. 'Ivić Pašalić bio je jedini hrvatski političar koji je znao kako neutralizirati stare udbaške strukture; on je za njih bio neprelazna prepreka' - čuli smo od našeg sugovornika. Tako postaje jasan Sanaderov stranački izborni puč ali također postaje jasno tko je Sanader i kakvi su mu bili ciljevi. Postaje jasno zašto je puč prošao tako glatko i bez komentara od strane uobičajenih čuvara demokracije. Postaje jasno mnogo toga; od zagrebačkog 'Trga Maršala Tita' do Sanaderova koalicijskog sporazuma s SDSS-om i vraćanja odnosa s (nekim) Srbima u Hrvatskoj na stanje iz osamdesetih godina XX stoljeća. Ova, usuđujemo se reći katastrofalna politička situacija u kojoj se nalazi Hrvatska danas razultat je pažljivo planiranog i provedenog slijeda događaja.

Hrvati bi ovoga morali postati svjesni jer ne postanu li to uskoro, svaka mogućnost upravljanja događajima od strane još uvijek politički svjesnih 'hrvatskih snaga' bit će izgubljena baš kao da smo se iznenanda našli u godini 1918.

Spectator

	26-07-2010 10:02
	Sjajan članak Dobra analiza gosp. Spectator, gdje je rješenje!Točno je sve tempirano kao što kažete u članku, a ovaj spome nik u Srbu i taj 27.7. koji se nekad slavio za Titove crkotine, kao dan ustanka je dokaz kako se uspješno provodi demontaža hrvatske države, dok naši politički poluinteligenti ništa ne čine da je učvrste a samo zato jer su dobri sluge i poslušnici bez stava i morala!HDZ-sa ovakovim vodstvom nije državotvorna stranka.Ima puno hadezeovaca običnih ljudi koji se ne slažu sa politikom vodstva stranke ali ih nema tko okupiti,povesti.HDZ si nažalost i na štetu Hrvatske zabio dosta autogolova,a ovaj u Srbu je jedan od većih..kad će doći kraj tom ponižavaju hrvatske države..Čitam danas po posljednji put, V.List,čitao sam skoro redovito a sada su iozgubili jednog čitatelja, jer me smeta njegovo izrazito ljevičarski duh  a radi se o temi Jasenovac i Peres,pa opet slušam komentare Pusićke, Puhovskog za milog Boga, pa zare hrvatska nema i drugih daleko jačih intelektualca i povjesničara, da jedanput tu veliosrpsko-jugonostalgičarsku mantru, neargumentiranu i neobjektivnu i o toj temi dovedu u realne okvire..i onda ona piskarala opet lijeva komentiraju na svoj"objektivni način" Registered

Franjo

	26-07-2010 14:00
	Hrvati nisu bolje zaslužili Svi koji Vladaju bili su prije 20 Godina veliki komunisti šta se od takvi može bolje očekivat ali njih je narod birao ili nije imao šta drugo birati, jer su bivši Drugovi zauzeli sva mijesta u Državi dok su se drugi borili i stvarali Državu i to im je sada zahvala da se onima koji su klali i ubijali Hrvate diža Spomenik i to opet na njihov Teret neime otaj zločinački Spomenik FINANCIRA Hrvatski narod sa svojim POREZIMA a Hrvatski RATNICI kopaju po kantama da bi mogli preživjeti.  Može se samo reći jadna Hrvatska sa tekvim vodstvom, neće dugo vremena proći pa ćedu pravit Spomenik DRAŽI MIHAJLEVIĆU i SLOBODANU MILOŠEVIĆU valda Hrvati nisu bolje zaslužili uvijek im je neko drugi zapovijedao i reko šta ćedu raditi i uvijek na teret Hrvatskog naroda jer Hrvatski političari nemaju ponosa ili neznaju šta je biti RODOLJUB i imati ponos na svoju Domovinu može se samo reći sramota da takvi Vladaju sa Hrvatskom Državom. Registered

Josip Perkovic

	28-07-2010 15:56
	Hrvati nisu bolje zaslužili Spectatore, izvrsna analiza stnja u HDZ-u i Hrvatskoj.Ne smijemo se čuditi sadašnjem stanju u državi kad vidimo tko ju vodi. Pogledamo samo podrijtlo pojedin zastupnika u Saboru, Vladi i HDZ-u; nihove roditelje i sve privilegije koje si imali tijekom svoga odgoja koje su vrlo dobro iskoristili,školovanja po inozemstvu na najprestičnijim sveučilištima, pa će nam biti sve jasno.    Tko je i čiji je sin Andrija Hebrang, Jadranka Kosor, Slobodan Uzelac, Pupovac, Stanimirović, Jarnjak, Šeks, Vesna Pusić, Milanović; tko je Biškupić koji je dao podići spomenik na ulazu Zagreb sa zračne luke i autoceste - simbol masonsta i koji je u svim delegacijama Vladi bez raazlike da li se radi o kulturi i nečem drugom - on je svagdje prisutan kao neki čuvar poredka; pa će nam biti jasno zašto je to sada tako u RH. Dobro da nam nije gore, ali se bijim da će još i biti. Registered

Frano Bilić

	18-08-2010 16:39
	Treba novi spomenik u Srbu! Sve stare spomenike, betonske masive, zidove i ploce ublesane u zidove kuca, skupit: samostojece spomenike ispilati u dnu, dovesti tegljač s kiperom i svalit unutra.Prazni prostor nadopunit jos onim pločama iz zidova i pravac tura do Srba.Tamo jednostavno iskipati i evo vam materijala za "pravi" spomenik, velebni,a ne ona "mića" sahovska figurca.Bit komunjara i četnik a za spomen imat patuljka a "izvojevali dzinovsku" revoluciju?! Registered

Mate Šušnjara

	19-08-2010 11:49
	Fenomenalan clanak i analiza Spectator je uspio napisati jedan fenomenalan clanak o hrvatskoj politickoj tragediji koju hrvatsko drustvo dopustajuci takve medije i politicare samo sebi radi i kopa nove jugoslavensko-cetnicke jame uz Blagoslov EU-a, haskog suda i ostalih polupismenih i polulopovskih struktura.    Samo bih primijetio da sto se tice zadnje recenice ovakva politika nema nikakvu mogucnost upravljanja inace spomenik u Srbu i to sve sto je u clanku opisano ne bi bilo moguce. Mi smo se ne vratili u 1918, mi smo ideoloski u sredini 19. st. gdje se radja nova srpsko-hrvatska koalicija sa po Hrvate katastrofalnim i bolesnim autofasistickim jugoslavenstvom.    Opet se vodi bitka za hrvatsku drzavu i suverenost (proslava u Cavoglavama) ili zapadni Balkan tj. Jugoslavija III za Hrvate i Hrvatsku.     Nevjerojatno za jedan narod i drzavu koji je toliko unisten, rastjeran i posrbljen kroz jugoslavenstvo da je to uopce moguce i to jos nakon zadnje agresije i drzanja pokvarene medjunarodne zajednice, EU-a i haskog suda.    IHP    T. Kralj - Crocop Registered

Crocop

Samo registrirani korisnici mogu upisivati komentare!
Molimo logirajte se ili registrirajte.

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6
AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com
All right reserved

Comments (5)