Na što se misli
kad se govori o Europi i Hrvatskoj ili Hrvatskoj u Europi? Od jedne posve jasne
geografske činjenice (dovoljno je pogledati zemljopisnu kartu) nemoguće je
pobjeći. Hrvatska je europskija od Grčke a o Cipru ili Malti da i ne govorimo. U
čemu je Poljska europskija od Hrvatske? Jer, položajem nije a još manje
recentnom političkom poviješću i pedeset godina provedenih iza željezne
zavjese; mnogo teže i neprozirnije od one iza koje se nalazila Hrvatska. Ili,
da spomenemo ekonomiju, čini li poljskih pedeset godina planske privrede po
ruskom modelu Poljsku bližom Europi nego što je slučaj s Hrvatskom, u koju su
Poljaci dolazili kao u zapadnjački raj (samo s posebnom dozvolom!)?
U čemu je dakle problem
između Hrvatske i Europe; u povijesti, ekonomiji, politici? Tko je kriv za
problem ako on uopće postoji; Hrvatska ili Europa? Razumije li većina hrvatskih
građana što se događa ili su svi hipnotizirani medijima i ulaskom u Europu 'pod bilo koju cijenu' - kako je to
rekao aktualni predsjednik hrvatske vlade Ivo Sanader?
Amac pokreće ovu
rubriku u želji da se o ovom problemu raspravlja na drugačiji način od onog
koje imamo svakodnevno priliku vidjeti u tiskanim medijima ili na TV ekranima.
Svaka rasprava na ovu temu a priori
kvalificira njene autore kao 'euroskeptike' što je u ovom trenutku u Hrvatskoj
dijagnoza s medicinskom pozadinom. Hrvatska ne može bez jednoumlja; čini se.
U takvom
polumraku kojeg osvjetljavaju jedino mediji slabašnim svjetlima s ružičastim
filterom i u polumraku kroz kojeg prosječni hrvatski građanin tetura i ne
znajući gdje se nalazi, nastojat ćemo objavljivati priloge koji aktualni odnos
Europe i Hrvatske osvjetljavaju s više strana. Pri tome nas malo zanima
argumentacija Ive Sandera jer nas njome bombardiraju iz svih oružja pa
prosječan građanin, kao i prosječan zatvorenik, milost počinje tražiti pod
skutima svojeg mučitelja.
Ne treba kriti da
se ovdje radi o vrlo složenim temama. One su toliko složene da i mnoštvo intelektualaca
nalazi da je jednostavnije prestati misliti i prihvatiti aktualnu hrvatsku
euro-doktrinu bez komentara. U svemu ovome Hrvatska nije u posebnom položaju;
najveći broj sadašnjih članica preveo je vlastitio stanovništvo 'žedno preko
vode' kad se radilo o članstvu u EU. Posljedica toga je referendumsko odbijanje
nacrta Euro-ustava u Francusoj i Nizozemskoj prošle godine. S druge strane,
Španjolska je od ulaska u Uniju dobila više od 100 milijardi Eura pomoći pa je
očito da joj je članstvo u EU pomoglo više i brže nego Marshallov plan Europi u
drugoj polovici četrdesetih XX stoljeća.
Što dakle
preostaje Hrvatskoj? Sanaderovština ('pod bilo koju cijenu'), povlačenje od
Europe....? Hrvatska je o ovome trenutku u tzv pregovorima s Europskom
Unijom. O njima znamo malo osim da napreduju
s mnogo uspjeha. Takve izvještaje dobijamo od vlade, uvjereni da naši
pregovarači doista vladaju materijom i problematikom o kojoj treba
raspravljati. Postoje međutim i informacije da se radi o krajnje površnom i
neodgovornom odnosu prema procesu koji je toliko složen da u Hrvatskoj nema
nikoga tko bi razumio njegove moguće posljedice.
Tako smo na
primjer imali prilike pročitati u posljednjem broju edicije 'Maslinarstvo' da
je u pregovorima broj maslina u Hrvatskoj prijavljen Uniji 3.7 milijuna
stabala. No, kako veli komentator u tome izdanju, broj maslina mnogo je veći;
najmanje 7,8 milijuna a s onima koje ne rode jer se i ne zna čije su, u
Hrvatskoj ima oko 12 milijuna stabala maslina. Prema tome, Uniji prijavljeno
tri puta manje maslina od stvarnog broja. To znači da taj 'pretičak' nema šanse
za bilo kakvu pomoć ili poticanje proizvodnje iz Europskih fondova. Odakle
našim pregovaračima broj koji su prijavili? To znaju samo oni. EU može čak
zatražiti uništavanje stabala koja nisu prijavljena tijekom pregovora. S
posljedicama ovakvog odnosa prema članstvu u EU i njegovim posljedicama (dobrim
ili lošim) nosit će se naša djeca ali moža već generacija koja je angažirana u
tome presudnom ali s hrvatske strane katastrofalno površnom procesu. Bezglavost
i lažnost argumenata s kojima se popularizira članstvo u EU ('Europa ili
propast') zaslužuju da se na ovome mjestu s više detalja pozabavimo ovim
problemom. Jer ne zaboravimo: pretposljednjeg dana ove 2006 godine pojedini
europski maheri zamislili su kako će
Hrvatska potpisati članstvo u novoj CEFTI sa sjedištem u Beogradu (što god o
tome mislio i govorio Ivo Sanader). Time će Hrvatska mimo Ustava završiti u
provaliji s istim onim nemanima kojima se jedva uspjela odhrvati prije desetak
godina a nakon osam decenija stradanja i patnji. Istovremeno, s EU se vode
pregovori pod bilo koju cijenu čime
si ova država obara cijenu kako se to radi na stočnome sajmu. Zašto je dakle EU
jedini hrvatski 'izlaz' ako smo ionako na vratima CEFTE i njezine beogradske
administracije? Zašto nam naša vladi tvrdi da je to jedini izlaz jer je nešto
drugo alternativa, ne spominjući o čemu se radi, iako je taj drugi 'izlaz'
mnogo izvjesniji od onog vladinog; europskog? Zašto smo uopće došli u ovakvu
besmislenu situaciju i čemu služe ovakvi pregovori s EU? Da li samo zato da
stišaju buku uz koju će se Hrvatska strovaliti na pravi 'Balkan'?
Na ova pitanja
tražimo odgovore. Pozivamo sve one koji imaju informacije nedostupne javnosti,
informacije koje bi mogle osvijetliti ovu problematiku ne samo u svjetlu
sadašnjih i pragmatičnih interesa Ive Sanadera već i u svjetlu povijesnih odnosa
između Hrvatske i Unije kao i unutar Unije same, da se uključe u ovu raspravu.
Spectator
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
Samo registrirani korisnici mogu upisivati komentare! Molimo logirajte se ili registrirajte. Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6 AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com All right reserved Comments (9) |