 Prošle su gotovo tri godine otkako je međunarodna okupacijska sila u BiH zabranila svim medijima da u svome naslovu nose nacionalni predznak. Jasno, ova se zabrana izravno odnosila samo na Hrvate, jer muslimani od početka prisvajaju samo za sebe cijelu BiH pa svoje "temeljne" institucije zovu po ovoj dvočlanoj državi, kao npr. Armija BiH, BH telekom, BH televizija, a svima je očito čija je to armija, telekom ili televizija. S druge strane, Srbi u ovoj državi imaju svoju polovicu države koju oni, kao i mnogi drugi nazivaju "Republika Srpska", te oni sve svoje institucije krste imenom svoje "republike". Hrvatima je uništena Hrvatska Republika Herceg Bosna i s njom su izgubili gotovo sve. Usput rečeno, mnogi poslušni novinari i javni djelatnici u Republici Hrvatskoj ispred Herceg Bosne neizostavno stavljaju "tzv." da bi time pokazali kako Hrvatska ne stoji iza toga projekta i da je to bila nekakva izmišljena politička tvorevina, nikad postojeća. Međutim, ti novinari istodobno punim ustima, bez navodnika, izgovaraju ime zločinačke tvorevine RS koju uspostaviše Slobodan Milošević, Radovan Karadžić i Ratko Mladić.
S punim se pravom medije naziva "sedmom silom", jer kao da se bez medija u ovo naše vrijeme ne događa ništa. Oni svako društvo prate u miru i u ratu, u dobru i u zlu. Mediji su pozvani promicati istinu i dobro, a mogu biti moćno oruđe manipulacije i zla. Trebaju služiti ljudima i narodima, promicati ljudsku kulturu i ukupan društveni život, a mogu biti zatirači svega toga. Mediji trebaju donositi činjenice i nepristrano izvješćivati, a mogu krivotvoriti činjenice, izmišljati ih i krivo prikazivati. Mogu promicati pravdu i vrijednosti, a mogu biti u službi nasilja i zločina. Po medijima pojedinci, skupine i narodi promiču svoj jezik, tradiciju, kulturu, moralne vrijednosti i svoju duhovnost. Izriču i promiču svoj identitet. Sve to govori kako su mediji moćni. Kaže se: Što nije u medijima i javnosti, nije se ni dogodilo. Zbog svega toga Hrvatima su u BiH dokinuti i uništeni mediji čime im je trebalo slomiti kralježnicu. Čini se da im je ona uistinu i slomljena. Jedno vrijeme Hrvati su u ovom "tamnom vilajetu" imali svoju televiziju zvanu Erotel, a onda je tzv. Neovisno povjerenstvo za medije 15. studenoga 1999. zabranilo rad te televizijske kuće, da bi njezini odašiljači nekoliko mjeseci kasnije bili nasilno oduzeti i predani tadašnjoj tzv. Federalnoj televiziji u nastanku. Preko tih "hrvatskih" odašiljača danas se sustavno ugrožava hrvatski jezik, tradicija i kultura, blati se hrvatska povijest i zaslužni ljudi, zaobilazi se hrvatska narodna baština i sve što bi doprinosilo afirmaciji hrvatskoga nacionalnog i kulturnog bića. Da stvar bude dovedena do potpunoga apsurda, Hrvate se sada silom tjera na plaćanje pretplate toj i takvoj televiziji. U tu televiziju muslimani su doveli nekoliko Hrvata, dali im čak i vodeća mjesta i dobre plaće, sve s jednim ciljem: Hrvatima začepiti usta kako bi oni onda mogli raditi što žele. Ovo je već prokušana komunistička formula: Postaviti Hrvata na vodeće mjesto u općini ili poduzeću, čime su hrvatske ambicije zadovoljene, a onda muslimani i Srbi mogu raditi što god hoće.
Nakon što je ukinuta televizija Erotel, Hrvatima u BiH ostala je jedina javna televizijska kuća Hrvatska televizija Mostar. U prosincu 2003. okupacijska sila zabranila je sva nazivlja s "nacionalnim predznakom", tako da je ta televizija morala promijeniti ime. Da bi se spasilo ime, umjesto naziva "hrvatska" uzet je naziv "hercegovačka". Tako je opet ostao HRT Mostar. Objektivno govoreći, ova televizija nema baš velik utjecaj na javno mnijenje na državnoj razini, ali je Hrvatima bitna i zbog prostora koji trenutačno pokriva, ali i zbog mogućnosti daljnjega razvitka te jedine televizije na kojoj se službeno govori kakav takav hrvatski jezik.
Nakon dokinuća hrvatskih općina u Mostaru, grad je postao potpuni vlasnik i ove televizije. Budući da je međunarodni diktator za Mostar donio poseban statut, po kome je potpuno obespravljena hrvatska većina u ovom gradu, u pitanje je došla i jedina javna televizija na hrvatskom jeziku u BiH. Ovim a i drugim nepravdama Mostar je ponovno postao grad slučaj, jer se gradske vlasti ne mogu ni oko čega dogovoriti. Muslimanskoj manjini dana je mogućnost odlučivanja o svim pitanjima u ovom gradu. Ovakvih problema u Banjoj Luci, Sarajevu, Bijeljini ili Tuzli nema, jer ondje više nema multietničkih sredina. Ondje je u ratu sve sređeno ili, ako bolje zvuči, "očišćeno". I sve međunarodno priznato!
U ovo pred/izborno vrijeme neki pojedinci i stranke zaklinju se hrvatskom biračkom tijelu da će se izboriti za hrvatski kanal i program na državnoj televiziji. Međutim, ljudi iz njihovih sredina već su potpisali kapitulaciju, tako da se možda već nemaju za što boriti. Da bi riješio "nagomilane probleme u Mostaru", povjerenik tzv. međunarodne zajednice u BiH imenovao je svoga "supervizora" za Mostar. Kad bi bilo imalo poštenja, njegova bi zadaća trebala biti u tome da vrati grad u normalno stanje, a to znači poštivati demokratske standarde, izjednačiti ga u pravima sa svim ostalim gradovima u BiH pa i u svijetu, a ne da bude politička patologija i u BiH i u svijetu. Neka biračko tijelo demokratski odluči o uspostavi vlasti u gradu. U suprotnom, Hrvati će u svom Mostaru ostati ne samo bez Erotela, Hrvatske ili Hercegovačke televizije, nego i bez ikakve vlasti, a u konačnici možda i bez narodne većine. Kao da neki na tome i rade! Vjerojatno tada Mostar više ne bi bio grad slučaj niti bi predstavljao direktnu pogibelj za "odumiranje" ove države, što, očito, sada u međunarodnim supervizorskim očima predstavlja!
Prof. dr. Božo Goluža,
Sveučilište u Mostaru
Samo registrirani korisnici mogu upisivati komentare!
Molimo logirajte se ili registrirajte. Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6
AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com
All right reserved  Comments (9)
|
